Meliton iz Sarda

Meliton iz Sarda ili Meliton Sardski (grč. Melítōn Sárdeōn; umro oko 180. g.) bio je rimski kršćanski prelat koji je služio kao biskup u Sardu, blizu Smirne u zapadnoj Anatoliji. Zauzimao je istaknuto mjesto među ranim kršćanskim biskupima u rimskoj Aziji zbog svog osobnog utjecaja i književnih djela, od kojih je većina izgubljena, sačuvana tek kroz citate drugih pisaca.

Sveti Jeronim govori o starozavjetnom kanonu koji je uspostavio Meliton, citirajući Tertulijana koji kaže da su ga (Melitona) mnogi vjernici smatrali prorokom. Zahvaljujući Euzebiju Cezarejskom sačuvane su informacije o nazivima njegovih djela (Euzebije, Crkvena povijest IV. 24 – 26). Napisao je poslanicu Apologija za kršćansku vjeru koju je uputio Marku Aureliju moleći da se okončaju progoni kršćana.

U pismu Polikrata Efeškog papi Viktoru datiranu oko 194. (Euzebije, Crkvena povijest V.24) navodi se da je „eunuh Meliton, čiji je cijeli hod bio u Duhu Svetome”, pokopan u Sardu. Njegov spomendan slavi se 1. travnja.

Meliton Sardski sastavio je jedan od najranijih poznatih kršćanskih popisa knjiga Staroga zavjeta (Euzebije, Crkvena povijest, IV.26). Navodi knjige koje odgovaraju hebrejskom kanonu, ali bez Knjige o Esteri, te ne spominje deuterokanonske knjige. U popisu su Petoknjižje, povijesne knjige (Jošua, Suci, Ruta, četiri knjige o Kraljevstvima, dvije Ljetopisa), Psalmi, Mudre izreke (ili Mudrost), Propovjednik, Pjesma nad pjesmama, Job te proroci (Izaija, Jeremija, Dvanaestorica u jednoj knjizi, Daniel, Ezekiel i Ezra). Meliton navodi da je popis sastavio nakon putovanja „na Istok”, gdje je nastojao točno utvrditi broj i redoslijed knjiga. Meliton govori o „knjigama koje pripadaju Starom zavjetu” koristeći izraz palaia diathēkē. To je jedno od najranijih sačuvanih kršćanskih svjedočanstava upotrebe izraza „Stari zavjet” kao oznake za skupinu svetih knjiga.