Toggle menu
243,9 tis.
110
18
641 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Maksim Ispovijedalac

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Preusmjereno s Maksim Ispovjednik)

Predložak:Wikiprojekt kršćanstvo/Ikona

Sveti
Maksim Ispovijedalac
Μάξιμος ὁ Ὁμολογητής
Sveti Maksim Ispovijedalac Μάξιμος ὁ Ὁμολογητής
Rođen oko 580.
Carigrad
Preminuo 13. kolovoza 662.
Tsageri, Gruzija
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Istočne pravoslavne Crkve
Anglikanska Crkva
Luteranska Crkva
Spomendan 13. kolovoza
Portal o kršćanstvu

Sveti Maksim Ispovijedalac (grčki: Μάξιμος ὁ Ὁμολογητής), također poznat kao Maksim Teolog i Maksim Carigradski (Carigrad, oko 580.Tsageri, Gruzija, 13. kolovoza 662.) - bio je kršćanski svetac, redovnik, teolog i učenjak.

U svom ranom životu, Maksim je bio državni službenik i pomoćnik bizantskog cara Heraklija. Odustao je od ovog života u političkoj sferi da bi ušao u redovnički život. Maksim je proučavao razne filozofske škole, a svakako ono što je bilo uobičajeno za njegovo vrijeme: platonske dijaloge, Aristotelova djela i brojne kasnije platonske komentatore Aristotela i Platona, poput Plotina, Porfirija, Jambliha i Prokla. Kada je jedan od njegovih prijatelja počeo zastupati kristološki stav poznat kao monotelitizam, Maksim je bio uvučen u polemiku, u kojoj je podržao tumačenje kalcedonske formule na temelju koje se tvrdilo da je Isus imao i ljudsku i božansku volju. Na kraju je bio proganjan zbog svojih kristoloških pozicija; nakon suđenja, jezik i desna ruka su mu osakaćeni.

Zatim je prognan i umro je 13. kolovoza 662. u Tsageriju u današnjoj Gruziji.[1] Međutim, njegovu je teologiju podržao Treći carigradski sabor i ubrzo nakon smrti bio je čašćen kao svetac.[2] Slavi se 13. kolovoza. Njegova titula "ispovjednik" znači da je patio za kršćansku vjeru, ali nije bio izravno mučenik.

Bibliografija

  • Maksim Ispovjedalac, Asketski spis O Božjem čovjekoljublju, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1994. (49 str.); II. izdanje: 2002., ISBN 9531519269[3]
  • Benedikt XVI., Sv. Maksim Ispovjedalac, kateheza na općoj audijenciji u srijedu 25. lipnja 2008., Tjedni bilten 26/2008., str 33 (elektronička inačica (Arhivirano 22. studenoga 2022.))
  • Lars Thunberg, Mikrokosmos i posrednik : teološka antropologija Maksima Ispovednika, Istina, Beograd : Šibenik, 2008. (663 str.), ISBN 9788682555292 (srp.)
  • Lars Thunberg, Čovek i Kosmos : vizija svetog Maksima Ispovednika, Istina, Šibenik : Beograd, 2008. (223 str.), ISBN 9788682555339 (srp.)
  • Michael Seewald, Sloboda - pomodna riječ u teologiji? : sustavni pokušaji razjašnjavanja, oslanjajući se na Augustina i Maksima Ispovijedaoca, Communio 37/2011.
  • Adrian J. Walker, Isusova ljudska volja : o "gnomiji" kod Maksima Ispovjedaoca, Communio 41/2015.
  • Bernard Pottier, Dinamika Očenaša : komentar Maksima Ispovjedaoca (oko 580. – 662.), Communio 43/2017.

Izvori

  1. George C. Berthold (1985), Maximus Confessor: Selected Writings, p. 31. Paulist Press, ISBN 0-8091-2659-1.
  2. Herrin, Hans (28 November 2016). "Maximus the Confessor and the Monothelite controversy". In Curta, Florin; Holt, Andrew (eds.). Great Events in Religion: An Encyclopedia of Pivotal Events in Religious History [3 volumes]. ABC-CLIO. p. 352. ISBN 9781610695664.
  3. Predrag Belić, Maksim Ispovjedalac, Asketski spis o Božjem čovjekoljublju ..., Obnovljeni Život 5/1995.

Vanjske poveznice