Majmunova šapa

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Majmunova šapa
Naziv izvornika The Monkey's Paw
Autor W. W. Jacobs
Država Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezik Engleski
Vrsta djela Kratka priča
Rod
(stil, žanr)
Horor
Datum (godina)
izdanja
Rujan 1902.

Majmunova šapa (eng. The Monkey's Paw) je kratka horor priča engleskog pisca W. W. Jacobsa. Prvotno je objavljena u časopisu Harper's Monthly u rujnu 1902. godine,[1] a iste godine pretiskana je u njegovoj trećoj zbirci kratkih priča, Dama s teglenice.[2] U priči, vlasniku začarane majmunove šape ispunjavaju se tri želje, no svaka dolazi po visoku cijenu zbog miješanja u sudbinu.[3]

Radnja

Datoteka:The lady of the barge (1902) (14769861755).jpg
Ilustracija za Majmunovu šapu autora Mauricea Greiffenhagena

Gospodin i gospođa White te njihov odrasli sin Herbert ugošćuju časničkog namjesnika Morrisa, prijatelja koji je služio u Britanskoj vojsci u Indiji. Za večerom im pokazuje mumificiranu majmunovu šapu. Objašnjava kako je stari fakir začarao šapu tako da ispunjava tri želje, ali uz strašne posljedice kao kaznu za miješanje u sudbinu. Morris, koji je imao užasno iskustvo sa šapom, baca je u vatru, no skeptični gospodin White je izvlači. Prije odlaska, Morris upozorava gospodina Whitea što bi se moglo dogoditi ako upotrijebi šapu.

Gospodin White u početku oklijeva, vjerujući da već ima sve što želi. Na Herbertov prijedlog, gospodin White nepromišljeno poželi 200 funti, što će mu omogućiti da plati posljednju ratu hipoteke za svoju kuću. Zatim ispušta šapu, govoreći da se micala i uvijala poput zmije. Sljedećeg dana Herbert odlazi na posao. Te večeri, predstavnik Herbertovog poslodavca dolazi u dom Whiteovih i obavještava ih da je Herbert poginuo u strašnoj nesreći koja mu je unakazila tijelo. Tvrtka poriče svaku odgovornost, ali obitelji nudi odštetu od 200 funti.

Tjedan dana nakon pogreba, gospođa White, luda zbog tuge, inzistira da muž upotrijebi šapu kako bi poželio da Herbert ponovno oživi. On to nevoljko čini, unatoč velikoj nelagodi pri pomisli na prizivanje sinovljevog unakaženog i raspadajućeg tijela. Kasnije te noći začuju kucanje na vratima. Dok gospođa White nervozno petlja s bravama u očajničkom pokušaju da otvori vrata, gospodin White je preplašen i strahuje da stvor vani nije sin kojeg je volio. Izgovara svoju treću i posljednju želju. Kucanje prestaje, a gospođa White otvara vrata i zatječe prazninu.

Izvori

Vanjske poveznice

Predložak:Wikisource

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja