Lutalica iznad mora magle
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir slika
Lutalica iznad mora magle (njem. Der Wanderer über dem Nebelmeer), slika romantičnog slikara Caspara Davida Friedricha iz 1818. godine. Izložena je u muzeju Hamburger Kunsthalle u Hamburgu u Njemačkoj.
Opis
U prvom planu, na stijeni stoji mladić leđima okrenut prema gledatelju. Odjeven je u tamno zeleni kaput, a u desnoj ruci drži štap za šetnju.[1] Kosu mi je razbarušio vjetar, a mladić promatra prizor ispred sebe, more guste magle koje prekriva cijeli pejzaž. U srednjem dijelu slike iznad magle izdiže se nekoliko drugih grebena,[2] a kroz maglu se vide stabla koja prekrivaju vrhove strmih sljemena. U daljini lijevo naziru se daleke planine, u kontrastu s nizinskim pejzažom desne strane slike. Magla se proteže daleko stapajući se s horizontom i oblačnim nebom.[1]
Slika je sastavljena od raznih pejzažnih elemenata preuzetih iz planinskog masiva Elbsandsteingebirge na granici Saske i Bohemije, skiciranih na otvorenom, ali oslikanih i dovršenih u ateljeu, što je bila uobičajena Friedrichova praksa. U pozadini desno nalazi se vrh Zirkelstein, a planina u pozadini lijevo mogla bi biti Růžovský vrch ili Kaltenberg. Grupa stijena na kojima šetač stoji su stijene na Kaiserkroneu.[3]
Kritika
Lutalica iznad mora magle je likovno djelo u pravom stilu romantizma, a posebno reflektira Friedrichov stil,[4] slično kao i druga njegova djela Bijele stijene Rügena i More leda. Michael Gorra (2004.) analizira djelo i zaključuje da je autor htio prikazati doživljaj kantovske samorefleksije, izražene kroz mladićevo promatranje tmine mora magle.[2] Ron Dembo (2001.) tvrdi kako "lutalica" predstavlja metaforu nepoznate budućnosti,[5] dok John Gaddis (2004.) osjeća da pozicija lika na rubu provalije ostavlja gledatelja s "kontradiktornim osjećajima, sugerirajući dominaciju nad pejzažom i istovremeno potpunu nebitnost pojedinca u njemu."[1]
Značenje ovog djela gubi se i prijevodom njegovog naslova. Naslov slike na njemačkom jeziku je "Wanderer über dem Nebelmeer.", a "Wanderer" na njemačkom može značiti i "lutalica" i "izletnik".[6]
U popularnoj kulturi
- Slika je korištena kao reklama mjuzikla Jaya Turveya i Paula Sportellija, nagrađenog 2007. na festivalu Shaw.[7]
- Naslov slike inspirirao je naslov prve pjesme na albumu Black Cascade američkog black metal sastava Wolves in the Throne Room, objavljenog 2009.
- Korišten je kao korice stolne igre "Fantastiqa", izdavač Gryphon Games (2012.)[8]
- Njemački slikar Gotthard Graubner naslovio je jedno svoje djelo Erster Nebelraum - Hommage à Caspar David Friedrich (1968.) jasno inspiriran Friedrichovim "Lutalicom".[9]
- Slika se pojavljuje kao naslovnica knjige o Kantovoj etici Acting on Principle (Cambridge University Press).[10]
- Njemački tenor Jonas Kaufmann koristio je prerađenu verziju ove slike za svoj CD s Mozartovim, Schubertovim, Beethovenovim i Wagnerovim arijama. One je prikazan licem okrenut prema gledatelju umjesto lika okrenutog leđima na slici.
- Ovo je djelo također korišteno kao naslovnica izdanja Tako je govorio Zaratustra u izdanju Barnes and Noble Classics.[11]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Gaddis, John Lewis (2004.) The Landscape of History.
- ↑ 2,0 2,1 Gorra, Michael Edward (2004.) The Bells in Their Silence.
- ↑ K.-L. Hoch: Caspar David Friedrich und die böhmischen Berge. Dresden 1987.
- ↑ Gunderson, Jessica (2008.) Romanticism.
- ↑ Dembo, Ron S. i Andrew Freeman (2001.) The Rules of Risk.
- ↑ • Parametar
isbnnije dopušten u klasiweb
• Parametaraccessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ Tristan > Shaw Festival Cast : CastAlbums.org. castalbums.org 0.
- ↑ Fantastiqa - a new game from Gryphon Games. fantastiqa.com 0.
- ↑ Amine Haase, Andreas Vowinckel and Stephan von Wiese, Michael Buthe & Marcel Odenbach, exh. cat., Walter Phillips Gallery, 22 September–October 16, 1983, str. 3.
- ↑ • Nepoznat parametar:
authorlink - ↑ Thus Spoke Zarathustra (Barnes & Noble Classics Series). Barnes & Noble 0. 27. lipnja 2007 1.