Lockheed T-33 Shooting Star

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Lockheed T-33 Shooting Star
Dva T-33 američke ratne mornarice sredinom 1950-ih.
Opći podaci
Tip Trener
Proizvođač Lockheed
Dizajn Clarence "Kelly" Johnson
Probni let 22. ožujka 1948.
Uveden u uporabu 1948.
Status Većinom je povučen iz uporabe
(u službi nekih manjih zračnih snaga)
Prvotni korisnik USAF
Američka ratna mornarica
Luftwaffe
Japanske zračne snage
Vidi korisnici
Proizveden 1948. – 1959.
Broj primjeraka 6.557
Portal: Zrakoplovstvo Datoteka:Airplane silhouette 45degree angle.svg

Lockheed T-33 Shooting Star je američki zrakoplov trener kojeg je proizvodila tvrtka Lockheed. Prvi let trenera T-33 je izveo vojni pilot Tony LeVier 1948. godine. Avion je nastao na modelu Lockheed P-80/F-80 te je na početku razvoja nazvan TP-80C/TF-80C[1] a nakon toga kao T-33A. Američka ratna mornarica je za trener najprije koristila oznake TO-2 i TV-2 a nakon 1962. godine i konačnu oznaku T-33B. Shooting Star je korišten u mnogim zemljama diljem svijeta ali je danas uglavnom povučen iz uporabe.

Dizajn i razvoj

T-33 (poznat i kao T-Bird) je razvijen na temelju zrakoplova Lockheed P-80/F-80 te mu je trup produljen za više od tri stope te su dodani još jedno sjedalo, instrumenti i kontrole leta. Prvotno dizajnirani T-33 je ustvari bio inačica P-80/F-80 te je označen kao TP-80C/TF-80C.

Dizajnerski radovi na Lockheedu P-80 su započeli 1943. dok je probni let izvršen 8. siječnja 1944. Slijedivši Bell P-59, P-80 je postao prvi borbeni lovac koji je ušao u službu USAF-a te je dodijeljen američkim eskadronima. Kako je prije njega u službu već ušlo više naprednih lovaca, P-80 je dobio ulogu trenera za vojne pilote koji su već upravljali avionima s propelerima.

T-33 koji je izvorno označen kao TF-80C je prvi puta poletio 22. ožujka 1948. te se u SAD-u proizvodio sljedećih 11 godina. Američka ratna mornarica je T-33 počela koristiti kao kopneni trener od 1949. Ti avioni su nosili oznaku TV-2 ali im je oznaka 1962. godine promijenjena u T-33B. Također, mornarica je korisila i neke bivše USAF-ove P-80C kao TO-1 koji su nakon godinu dana preimenovani u TV-1. Kasnije je Lockheed razvio inačicu sposobnu za korištenje na nosaču aviona poznatu kao T2V-1/T-1A SeaStar. Ova verzija je bila u uporabi od kraja 1950-ih do 1970-ih.

Izviđačka verzija RT-33A se u prvom redu proizvodila za potrebe stranih zračnih snaga te je imala kameru postavljenu na nosu a ostalu opremu iza kokpita.

Od ukupno 6.557 proizvedenih Shooting Starova, Lockheed je proizveo njih 5.691.

Povijest korištenja

T-33 se koristio kao napredni trener. USAF je početkom 1960-ih počeo povlačiti T-33 kao trenera iz Zračne komande, uvodeći novije T-37 Tweet i T-38 Talon. Isto se dogodilo i u američkoj mornarici koja je T-33 zamijenila sa T-2 Buckeye. Treneri T-33 koje su USAF i ratna mornarica povukli iz uporabe su poslužili kao zračne mete na koje su lansirani zrak-zrak (USAF) i zemlja-zrak (mornarica) projektili. Kod USAF-a, T-33 je korišten kao zračna meta za lovce F-101 Voodoo, F-102 Delta Dagger, F-106 Delta Dart i F-4 Phantom II.

Kod nekih T-33 su montirane dvije strojnice dok je u nekim zemljama T-33 korišten kao borbeni zrakoplov. Tako su ga kubanske zračne snage koristile tijekom Invazije u Zaljevu svinja, postigavši nekoliko pobjeda.

T-33 Shooting Star se koristio u preko 40 zemalja kao trener te je uglavnom povučen iz uporabe. Canadair je za potrebe Kraljevskih kanadskih zračnih snaga proizveo 656 licencnih T-33 kao CT-133 Silver Star dok je Kawasaki za japanske potrebe proizveo njih 210.

1980-ih je tvrtka Boeing Skyfox ponudila modernizaciju T-33 ali je zbog nedostatka kupaca cijeli projekt otkazan. Modernizacija je uključivala uklanjanje postojećeg Allison J33-A-35 te ugradnju dva Garrett AiResearch TFE731-3A motora.

Krajem 1990-ih je 18 T-33 Mk-III i T-33 SF-SC bolivijskih zračnih snaga transferirano u Kanadu na modernizaciju kod tvrtke Kelowna Flightcraft. Instalirana je nova avionika te su izvedeni detaljni pregled i obnova trupa i krila. Većina zrakoplova je vraćena u Boliviju početkom 2001. te su i danas u operativnoj funkciji.

Ograničeni broj T-33 trenera je u rukama privatnih vlasnika i kolekcionara kao što su Michael Dorn i Greg Colyer.

Inačice

Datoteka:T-33 huge USAF.jpg
USAF-ov AT-33A.
Datoteka:Lockheed TV-2 NACA 1951.jpg
Model TV-2 američke ratne mornarice.

USAF

  • T-33A: trener dvosjed.
  • AT-33A: dvosjedna jurišna inačica T-33A.
  • DT-33A: konvertirana inačica T-33A.
  • NT-33A: konvertirana inačica T-33A namijenjena specijalnim testiranjima.
  • QT-33A: inačica T-33A konvertirana u zračnu metu.
  • RT-33A: dvosjedna izviđačka inačica T-33A.

Američka ratna mornarica

  • TO-1/TV-1: avioni P-80C koje je američka mornarica dobila od USAF-a te ih označila kao TO-1 a kasnije kao TV-1. Tehnički nije riječ o modelu T-33 Shooting Star
  • TO-2: kopneni trener dvosjed američke ratne mornarice. Mornarička verzija T-33A je kasnije označena kao TV-2.
  • TV-2KD
  • T-33B: nova oznaka za mornarički TV-2 iz 1962.
  • DT-33B: nova oznaka za mornarički TV-2KD.

Kanadska inačica

  • CT-133 Silver Star: dvosjed trener namijenjen kanadskoj vojsci i zračnim snagama. Osim za obuku pilota, izvršavao je i zadaće elektroničkog ratovanja i komunikacija.

Korisnici

Lockheed T-33 Shooting Star su diljem svijeta koristile mnoge zemlje ali on je danas u gotovo svima povučen i zamijenjen drugim trenerima. Koristile su ga sljedeće zemlje:

Datoteka:Greek T-33 Shooting Star 1.jpg
Grčki Lockheed T-33.
Datoteka:JASDF T-33A.JPG
Povučeni japanski Kawasaki T-33.
Datoteka:Redknight.jpg
Licencni kanadski Canadair T-33 kojeg koristi aero skupina Red Knight unutar Kraljevskih kanadskih zračnih snaga.

Tehničke karakteristike (T-33A)

Osnovne karakteristike

  • posada: 2
  • dužina: 11,49 m
  • raspon krila: 11,86 m
  • površina krila: 17,28 m²
  • visina: 3,57 m

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 970 km/h (600 mph)
  • dolet: 2.050 km
  • najveća visina leta: 14.600 m
  • motor: 1× Allison J33-A-35 motor

Naoružanje

  • naoružanje:
  • Top: 2× 12,7 mm Browning M2, 350 metaka po strojnici
  • Nosač oružja:
    ukupno 2 nosača na koja se mogu montirati bombe ili rakete.
    Maksimalna nosivost je 907 kg.

Izvori

  1. ↑ Lockheed P-80/F-80
  2. ↑ Aircraft Enquiry: N109X
  3. ↑ Northrop F-5 (hr.Wiki)
  4. ↑ History of the Kawasaki Aerospace Division
  5. ↑ Soko G-4 Super Galeb (hr.Wiki)
  • Larry Davis, "P-80 Shooting Star. T-33/F-94 in action", Carrollton, Texas: Squadron/Signal Publications, 1980. ISBN 0-89747-099-0.
  • Robert F. Dorr, "P-80 Shooting Star Variants", Wings of Fame Vol. 11, London: Aerospace Publishing Ltd., 1998. ISBN 1-86184-017-9.
  • Gijs Hiltermann, "Lockheed T-33 (Vliegend in Nederland 3)", Eindhoven, Netherlands: Flash Aviation, 1988. ISBN 978-90-71553-04-2.
  • Steve Pace, "Lockheed Skunk Works", St. Paul, Minnesota: Motorbooks International, 1992. ISBN 0-87938-632-0.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Lockheed_T-33_Shooting_Star&oldid=177383"