Lajoš Nađ (mađ. Lajos Nagy) (Zlatna Greda 14. svibnja 1944. godine - Osijek, 4. ožujka 2016. godine) bio je hrvatski nogometaš, športski djelatnik i kolekcionar.
Životopis
Lajoš Nađ rođen je 14. svibnja 1944. godine u baranjskom naselju Zlatna Greda od oca Franje i majke Rožike. Osnovnu školu pohađao je u Mirkovcu, a srednju ekonomsku školu u Belom Manastiru. Nakon završetka srednje škole zaposlio se u belomanastirskom SPOM-u (Servisu poljoprivredne opreme i mašina), da bi kasnije postao carinik na graničnom prijelazu Kneževo, gdje je ostao do umirovljenja 1999. godine.[1][2] Nakon umirovljenja, Lajoš se učlanio u Udrugu umirovljenika Grada Belog Manastira, u kojoj je jedno vrijeme bio i tajnik.[3]
Krajem veljače 2016. godine imao je tešku operaciju i djelovalo je da će se oporaviti, ali je nakon 4 dana, 4. ožujka 2016. godine u osječkoj bolnici preminuo. Sahranjen je 7. ožujka 2016. godine na katoličkom groblju u Belom Manastiru.[1][2][3]
Nogomet
Kao srednjoškolac, 1959. godine, postao je član juniorske momčadi nogometnog kluba Šparte iz Belog Manastira. Ubrzo, 1963. godine, postao je član seniorskog tima. U početku je nosio broj 2, odnosno, igrao je na poziciji desnog braniča. Iste godine sudjelovao je u Špartinom najvećem uspjehu, plasmanu u Drugu saveznu ligu - Zapad. Nakon toga postaje vođa navale i počinje nositi dres sa brojem 9.[1][2][3][4]
Prestankom aktivnog igranja nogometa, postaje član najužeg rukovodstva NK Šparte, a na toj poziciji je ostao sve do gašenja kluba 1998. godine. Sa gašenjem voljenog kluba se nije nikad pomirio i u godinama koje su uslijedile je sa drugim bivšim djelatnicima i navijačima Šparte radio na obnavljanju kluba, što se u konačnici i zbilo 2014. godine.[1][2][3]
Pored Šparte, bio je i veliki navijač beogradske Crvene Zvezde, koju je pratio i na utakmicama širom Europe. Bio je jedan od osnivača i član uprave kluba navijača u Osijeku. Zbog svojih zalaganja, uprava Crvene Zvezde mu je dodijelila titulu počasnog člana kluba, čime je postao jedini Baranjac sa ovom titulom.[1][2][3]
Kolekcionarstvo
Njegova druga velika ljubav, pored nogometa, bilo je i kolekcionarstvo. Bavio se numizmatikom i skupljanjem svega vezanog za Baranju.[1][2] Nekoliko puta je pravio izložbe svojih kolekcija, među kojima je i "Narodne nošnje na razglednicama" u belomanastirskom Centru za kulturu 2006. godine. Bio je i jedan od organizatora izložbe "Mohačko-beljski mali vlak" u Belom Manastiru 2014. godine.[3]
Obitelj
Godine 1969. se oženio Editom Mok s kojom ima kćer Zitu, i od koje ima unuke Nathana i Zoe. 1984. godine ostaje udovac i samohrani roditelj, te se 4 godine nakon suprugine smrti 1988. godine ženi Cvijom Gajić sa kojom ima sina Lea.[3]
Vidi još
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Zoran Popović, Novosti: In memoriam Nagy Lajos: Porodica, Šparta i Zvezda, objavljeno 7. ožujka 2016. godine, pristupljeno 1. ožujka 2017. godine
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 (srp.) Zoran Popović, Izvor #138: Odan Šparti i Zvezdi, str 22, objavljeno 16. ožujka 2016. godine, pristupljeno 1. ožujka 2017. godine
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 Mirovna grupa Oaza Beli Manastir: In memoriam: Lajoš Nađ (1944-2016), objavljeno 7. ožujka 2016. godine, pristupljeno 1. ožujka 2017. godine
- ↑ Boro Borivoj Novaković, "50 godina nogometa u Baranji (1947/48-1996/97)", Beli Manastir 2005., ISBN 953-6505-84-3