Kritički zemljopis
| Zemljopis |
|---|
 |
Kritički zemljopis odnosno kritička geografija je grana antropogeografije čiji se razvoj može označiti kao jedna od četiriju glavnih prekretnica u povijesti zemljopisa (ostale tri su okolinski determinizam, regionalni zemljopis i kvantitativna revolucija). Iako postpozitivistički pristupi ostaju važni u zemljopisu, kritički zemljopis nastao je kao kritika pozitivizma uvedenog kvantitativnom revolucijom.
Iz antropogeografije su proizašle dvije glavne škole mišljenja i jedna postojeća škola (bihevioralni zemljopis) koja se nakratko vratila. Bihevioralni zemljopis pokušavao se suprostaviti percipiranoj težnji kvantitativnog zemljopisa da se bavi čovječanstvom kao statističkim fenomenom. Razvijala se kratko tijekom 1970-ih i tražila je način kojim će omogućiti veće razumijevanje kako ljudi percipiraju mjesta i donose lokacijske odluke, te je pokušavala osporiti matematičke modele društva, posebice uporabu ekonometrijskih tehnika. Međutim nedostatak zvučne teoretske baze učinio je bihevioralni zemljopis podložnim kritici koja ga je označila čisto deskriptivnom disciplinom čije je značenje bilo tek malo veće od popisivanja prostornih svojstava.
Radikalni zemljopis pojavio se tijekom 1970-ih i 1980-ih kada je nedostatnost bihevioralističkih metoda postala jasnom. Pokušavao se suprostaviti pozitivističkim kvantitativnim metodama pomoću normativnih tehnika iscrtanih iz marksističke teorije: kvantitativne metode, prema njenom shvaćanju, nisu bile korisne sve dok nije ponuđena alternativa ili rješenje za određeni problem.
Posljednja i, nedvojbeno, najuspješnija od triju škola bila je humanistički zemljopis koja je u početku tvorila dio bihevioralnog zemljopisa ali se fundamentalno suprostavljala uporabi kvantitativnih metoda u istraživanju ljudskog ponašanja i mišljenja u korist kvalitativne analize. Humanistički zemljopis koristio je mnoge tehnike koje koriste humanističke znanosti poput analize izvora i uporabe teksta i literature kako bi se pokušalo 'prodrijeti u razum' subjek(a)ta. Štoviše, kulturni zemljopis ponovo je oživjela kako su se počela pojavljivati nova područja proučavanja unutar humanističkog zemljopisa poput feminističkog zemljopisa, postmodernističkog i poststrukturalističkog zemljopisa.
Preporuka za čitanje
- Critical Geographies: A Collection of Readings, Praxis (e)Press, Harald Bauder and Salvatore Engel-di Mauro (eds.) (http://www.praxis-epress.org/availablebooks/introcriticalgeog.html)
- Social Justice and the City, Ira Katznelson (Foreword), David Harvey, Blackwell Publishers, ISBN 0-631-16476-6
- "Antipode", A Radical Journal of Geography, Blackwell Publishing[1]
- ACME: An International E-Journal for Critical Geographies (http://www.acme-journal.org)