| Krimski rat (1853.-1856.) | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| sukob: Rusko-turski ratovi | |||||||
 Opsada Sevastopolja, slika Franza Roubauda iz 1904. | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
.svg){kind=small} Osmansko Carstvo.svg){kind=small} Ujedinjeno Kraljevstvo Drugo Francusko Carstvo.svg){kind=small} Kraljevina Sardinija
|
.svg){kind=small} Rusko Carstvo Bugarska Legija
| ||||||
| Postrojbe | |||||||
| Ukupno: 1,000.000 300.000 Turaka 400.000 Francuza 250.000 Britanaca 30.000 Sarda 4.250 Njemačka brigada 2.200 Švicarska brigada |
700.000[1] Rusa 7.000 Bugara | ||||||
| Gubitci | |||||||
| 374.600 ukupno ubijenih Francuza: 100.000 od toga 10.240 ubijenih u borbama 20.000 umrlih od rana, i oko 70.000 umrlo od bolesti Britanaca: 2.755 ubijenih u borbama, 2.019 umrlih od rana 16.323 umrlih od bolesti Sardi: 36 žrtava Talijani: 2.050 ukupnih žrtava Turci: ukupno ubijenih i ranjenih oko 200.000 [2] ukupno ubijenih oko 50.000[3] |
143.000 ukupno ubijenih 25.000 ubijenih u borbama 16.000 umrlih od rana 89.000 umrlih od bolesti[4] | ||||||
Krimski rat 1853. – 1856., vodio se između Ruskog Carstva i alijanse koju su tvorili; Velika Britanija, Drugo Francusko Carstvo, Osmansko Carstvo i Kraljevina Sardinija. Rat su karakterizirale katastrofalne odluke zapovijednog kadra Alijanse i loša logistika svih zaraćenih strana (koja je rezultirala u velikim gubitcima nevezanim za ratne operacije).
Uzroci
Napoleon III. je težio za međunarodnim utjecajem. Došlo je do spora oko prava na čuvanje svetih mjesta u Palestini (crkva Kristova rođenja u Betlehemu itd.) Sultan pod pritiskom popušta Francuzima.
Tijek rata
Britanija i Francuska šalju svoju mornaricu u Dardanele, a Rusija za to vrijeme okupira Vlašku i Moldavsku. Pokušaj postignuća dogovora na konferenciji velikih sila u Beču ne uspijeva te Turska objavljuje rat Rusiji i napada njihove snage u Vlaškoj. Rusija se nada podršci Austrije i Pruske, međutim ta pomoć izostaje. Ovaj događaj je definirao kraj Svete Alijanse. Francuzi, Britanci i Turci se iskrcavaju na Krimu i opsjedaju Sevastopolj. Dolazi do bitaka na Baltiku, Dunavu i u Zakavkazju. U Krimskom ratu dogodila su se velika stradanja vojnika, praćena smrću većinom zbog ranjavanja, bolesti i smrzavanja. Žena zaslužna za brigu o ranjenicima bila je Florence Nightigale, poznata i kao "Dama sa svjetiljkom". Zanimljivo je da je i ovo prvi rat s kojeg su izvješćivali reporteri.
Ostala bojišta
Krimski rat imao je manje poznata bojišta, poput baltičkog i dalekoistočnog. Među njima je baltička,[5] kojeg je zasjenila popularizacija zbivanja na drgim mjestima. Bitke su se odvijale blizu Petrograda. Travnja 1854., anglo-francuska flota uplovila je u Baltik radi napada na ruske vojne baze u Kronstadti i Baltičku flotu staacioniranu ondje. [6] Kolovoza 1854. se je kombinirana ritanska i franuska float vratla u kronstadt da bi opet pokušala. Mnogobrojni napadači prisilili su Baltičku flotu ostati u blizini svojih utvrda. U isto je vrijeme engleski zapovjednik sir Charles Napier i francuski Alexandre Ferdinand Parseval-Deschenes zaplovili su do Sveaborga (današnja Suomenlinnna). Prmeda je to bila najveća okupljena flota od Napoleonskih ratova, smatrali su utvrdu predobro branjenom da bi se usudili napasti. Stoga je granatiranje ruskih bitnica ostalo ograničenim na dva pokušaja 1854. i 1855. i u početku, napadačke flote su ograničile svoje akcije na blokiranje ruske trgovine u Finskom zaljevu.[6] Uspješnijim su se pokazali napadi mornarice na ine luke, kao one na otok Hogland u Finskom zaljevu. Uz to su saveznici poduzeli racije na slabije utvrđeni sustav na finskoj obali. [7] Ove se bitke u Finskoj zna imenom Alandski rat.
Završetak rata
Rat zapravo završava smrću Nikole I. Ubrzo pada i Sevastopolj. Britanska mornarica blokira Baltik i prijeti Sankt Peterburgu. Austrija prijeti ulaskom u rat te novi ruski car Aleksandar II. pristaje na primirje i pregovore. Mirom u Parizu potvrđena je cjelovitost i nezavisnost Osmanskog Carstva, odlučeno je da na Crnom moru nijedna sila ne smije držati svoju ratnu flotu, ali da su Dunav i tjesnaci otvoreni za sve trgovačke brodove. Vlaška i Moldavska se pod zaštitom velikih sila ujedinjuju i osamostaljuju te nastaje Rumunjska.
Značajnije bitke:
- 11. studenog 1853. – uništenje osmanske flote kod Sinopa
- 20. rujna 1854. – Bitka na rijeci Aljmi
- rujan 1854. – rujan 1855. – Opsada Sevastopolja
- 25. listopada 1854. – Bitka kod Balaklave i juriš lake konjice
- 5. studenog 1854. – Bitka kod Inkermana
- 17. veljače 1855. – Bitka kod Jevpatorije
- 25. kolovoza 1855. – Bitka na Crnoj rijeci
- 28. studenog 1855. – Opsada Karsa
Rat je završio pobjedom Alijanse.
Izvori
- ↑ Военная Энциклопедия, М., Воениздат 1999, т.4, стр.315
- ↑ Военная Энциклопедия, М., Воениздат 1999, т.4, стр.317
- ↑ Clive Pointing, The Crimean War: The Truth Behind the Myth, Chatto & Windus, London, 2004, ISBN 0-7011-7390-4, p.344
- ↑ Зайончковский А. М. Восточная война 1853—1856. СПб:Полигон, 2002
- ↑ Anderson, Edgar (1969). "The Scandinavian Area and the Crimean War in the Baltic". Scandinavian Studies 41 (3): 263–275. JSTOR 40917005
- ↑ 6,0 6,1 Colvile, R.F. (1941). "The Baltic as a Theatre of War: The Campaign of 1854.". The RUSI Journal 86 (541): 72–80. doi:10.1080/03071844109424963. http://www.tandfonline.com/doi/pdf/10.1080/03071844109424963
- ↑ Colvile, R.F. (1940). "The Navy and the Crimean War". The RUSI Journal 85 (537): 73–78. doi:10.1080/03071844009427344. http://www.tandfonline.com/doi/pdf/10.1080/03071844009427344
Vanjske poveznice
Nedovršeni članak Krimski rat koji govori o ratovanju ili oružju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
