Kirkia wilmsii
| Kirkia wilmsii | |
|---|---|
| K. wilmsii K. wilmsii | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Kirkiaceae |
| Rod: | Kirkia |
| Vrsta: | K. wilmsii |
| Dvojno ime | |
| Kirkia wilmsii Engl. | |
Kirkia wilmsii, biljna vrsta iz porodice Kirkiaceae. Prirodno područje rasprostranjenosti ove vrste je od od Sjevernih provincija do Esvatinija.[1]
Ime
Opis
Kirkia wilmsii je stablo visoko 3–20 m, sa zaobljenom, široko raširenom krošnjom. Deblo se često grana već blizu osnove. Kora je blijedosiva, glatka ili slabo hrapava, bez pjegavog uzorka.[2]
Listovi su neparno perasti i uvijek imaju 10 ili više parova liski, najčešće 10–22 para. Liske su gole, eliptične, duge 6–30 mm i široke samo 2–6 mm, bez peteljčica. Vrh im je šiljast, baza malo kosa, a rub obično vrlo sitno narovašen, katkad cijel. Kao i kod K. acuminata, liske u jesen mogu postati jarkocrvene.[2]
Cvjetovi su kremasti do zelenkastobijeli. Cvjetne stapke su člankovite blizu osnove i obično gole. Lapovi su većinom goli, dugi 1–2 mm, a latice također većinom gole, duge 3–4 mm. U muškim cvjetovima prašnici imaju linearne gole niti duge 2–3 mm, a prašnice su jajaste, duge oko 1,2 mm. U ženskim cvjetovima prašnici su smanjeni na trećinu do polovicu veličine muških prašnika.[2]
Plod je gol, malen, dug 8–11 mm i širok 4–7 mm, oko 1,5 puta dulji nego širok. Sastoji se od 4 merikarpa.[2]
Cvjeta od rujna do siječnja, najčešće od listopada do prosinca.[2]
Raste u svijetlim šumama, bushveldu, klancima i na kamenitim padinama. Česta je na kamenitim obroncima i u klancima savana i bushvelda, na granitnim i dolomitnim tlima. Endemična je za Transvaalski Lowveld u Južnoj Africi. [2]
Galerija
-
K. wilmsii
-
K. wilmsii
-
K. wilmsii
-
K. wilmsii