Katarina Čeliković
Katarina Čeliković (Varaždin, 1. ožujka 1960.) je kulturna djelatnica vojvođanskih Hrvata, bibliografica, publicistica i pjesnikinja. Supruga je kulturnog djelatnika vojvođanskih Hrvata Ervina Čelikovića.
Životopis
Rodila se je u Varaždinu. U rodnom je gradu završila osnovnu i srednju školu. Studirala je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu, na kojem je diplomirala ruski jezik i komparativnu književnost. 1986. se zaposlila u Subotici u Gradskoj knjižnici.
Nezaobilazno je ime svih kulturnih događaja, manifestacija i ustanova Hrvata u Vojvodini, bilo kao inicijatorica, (su)osnivačica ili djelatnica. Pokrenula je brojne manifestacije kojima je primarni cilj sačuvati i razvijati hrvatski jezik među vojvođanskim Hrvatima. Jednim je od pokretača i članova uredništva katoličkog lista Zvonik iz Subotice, u kojem je od samih početaka novinarka i lektorica. U listu je uređivala rubriku Poetski kutak. 1997. su ona i suprug dobili Antušovu nagradu za rad u Zvoniku.
Na Festivalu bunjevački pisama je u pravilu jednim od sudaca za ocjenjivanje tekstova, a javlja se i kao članica žirija za izbor „najlipše neobjavljene pisme" pisane šokačkom ikavicom na manifestaciji Hrvata u Sonti "Šokačkoj večeri" [1]. Na hrvatskoj manifestaciji u Sonti Šokačkoj večeri, uz Vesnu Njikoš-Pečkaj, Zvonimira Pelajića, Đurđicu Stuhlreiter, Mariju Šeremešić i Ivana De Villu, bila je sucem za dodjelu nagrada na natječaju za najlipšu neobjavljenu pismu na šokačkoj ikavici.[2]
Od osnivanja je tajnica Hrvatskoga akademskog društva, osnovanog 1998.. Od 1999. je pročelnicom je Bunjevačko-šokačke knjižnice Ivan Kujundžić u sklopu Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović. Hrvatsko društvo za pomoć učenicima Bela Gabrić i Hrvatska čitaonica, osnovani 2002., duguju svoje osnivanje Katarini Čeliković.
Uredila je izdanje Iznad žita nebo zajedno s Branimirom Donatom, autora Milovana Mikovića.[3]
Pokrenila je susret pučkih pjesnika "Lira naiva", Dane Balinta Vujkova i Pokrajinsku smotru recitatora na hrvatskom jeziku. Njen doprinos za Dane Balinta Vujkova nije promakao Kulturno-prosvjetnoj zajednici Općine Subotica koja joj je 2005. za to dodijelila nagradu Dr Ferenc Bodrogvári.
Djelatnicom je Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata[4].
Članica je Povjerenstva za literarne radove za likovno-literarni natječaj Moj lipi zavičaj koji su raspisali u povodu Godine hrvatskih velikana u Vojvodini, Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU Hrvatska riječ. Ostali članovi povjerenstva su Vladan Čutura i Bernadica Ivanković.[5]
2015. godine objavila je knjigu Izgubljeno srce.[6]
2026. je objavila svoju prvu zbirku pjesama Miljokaz vlastitosti. Izašla je u nakladi Hrvatske čitaonice Subotica. Recenzent je Mirko Ćurić, urednik Mirko Kopunović, a Darko Vuković je ilustrirao knjigu.[7]
Nagrade
- 1997.: Antušova nagrada, koju je dobila zajedno sa suprugom Ervinom Čelikovićem za za doprinos kulturi bačkih Hrvata-Bunjevaca
- 2005.: nagrada Dr Ferenc Bodrogváry, za organiziranje IV. Dana Balinta Vujkova
- 2023. je dobila priznanje Utjecajna hrvatska žena, a koju dodjeljuje Mreža hrvatskih žena. [8]
Izvor
- Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Djelatnici
- ↑ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata U Sonti održano „VIII. Šokačko veče“, pristupljeno 6. veljače 2010.
- ↑ U Sonti održano „VIII. Šokačko veče“ , ZKVH
- ↑ Iznad žita nebo, autor Milovan Miković, ur. Katarina Čeliković i Branimir Donat, Hrvatska čitaonica (Subotica)/Dora Krupićeva - Zagreb, Subotica, stranice HNV RS, ISBN 86-84783-01-8, (COBISS.SR)
- ↑ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Djelatnici, pristupljeno 6. veljače 2010.
- ↑ Najbolji na natječaju „Moj lijepi zavičaj“ Glas ravnice br. 163, DSHV
- ↑ Hrvatska riječ Promocija knjige Izgubljeno srce Katarine Čeliković u Tavankutu, 14. listopada 2015.
- ↑ D.B.P.: Predstavljena knjiga »Miljokaz vlastitosti« Katarine Čeliković . Hrvatska riječ, Subotica. 19. veljače 2026. Pristupljeno 27. veljače 2026.
- ↑ S.Š./Glas Hrvatske: Utjecajne hrvatske žene: Zlata Vasiljević . Glas Hrvatske. HRT. 23. siječanj 2025. Pristupljeno 1. lipnja 2025.