| Povijesni grad Sukotaj s pripadajućim lokalitetima | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO
| |
| |
 Tajland
| |
| Godina uvrštenja: | 1991. (15. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | i, iii |
| Ugroženost: | ne |
| Poveznica: | http://whc.unesco.org/en/list/574 UNESCO |
Kamfaeng Fet (tajlandski: กำแพงเพชร) je glavni grad istoimene tajlandske provincije na rijeci Ping, i imao je 30.114 stanovnika 2005. god. U njegovoj blizini se nalaze ruševine Starog grada Čakangraoa u kojemu, i njegovoj okolici, se nalaze brojni spomenici tajlandskog Sukotajskog kraljevstva iz 14. st. Zbog toga je Povijesni park Kamfaeng Fet, zajedno sa Sukotajem i Si Satčanalajom, upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1991. god.
Znamenitosti
U Povijesnom parku Kamfaeng Fet nalaze se:
- ostaci starog grada Čankagraoa, istočno od rijeke Ping, koji je imao sličan geometrijski plan kao tajlandske drevne prijestolnice Sukotaj i Ajutaja, sa sakralnim i svjetovnim zonama i velikim građevinama od laterita;
- Nakhon Čum, vjersko središte na zapdnoj strani rijeke Ping s manjim hramovima od opeke
- te Trai Trueng koji se nlazi 18 km jugozapadno od Čankagraoa.
Od spomenika Kamfaeng Feta najznamenitiji su:
- Vat Fra Kaeo (วัดพระแก้ว) je budistički ovalni hram (vat) u središtu Čakangraoa s chedijem (stupa) koji ima bazu ukrašenu slonovima, okruženu s nekoliko kapela-tornjeva (prang) unutar niskog zida.
- Vat Fra Tat (วัดพระธาตุ) je izgrađen početkom 15. stoljeća s 15 m visokom kvadratičnom bazom u tradicionalnom tajlandskom stilu, tzv. "kamfaengfestski stil".
- Sa Mon (สระมน) je ruševina stare palače od koje je ostao samo zemljani zid s jarkom , kvadratičnog tlocrta s tri strane, dok je s četvrte gradski zid, te kvadratično jezero u sredini.
- Vat Fra Non (วัดพระนอน)je hram iz 14. st. koji ispred ima ceremonijalno jezero u kojemu stoji paviljon s jednim jedinim stupcem, najvećim u Tajlandu, visokim 6.4 m i promjera 1.1 m, isklesan iz jedne monolitne stijene. Njehova vihara (budistički samostan) s velikim ležećim Budom se potpuno urušio.
- Vat Fra Si Irijabot (วัดพระสี่อิริยาบถ) ima sličan oblik kao prethodni hram, te četiri skulture Bude u četiri različita položaja: hodajući, sjedeći, stojeći i ležeći, u tz. "sukotajskom stilu". Danas je samo stojeći Buda opstao na mjestu.
-
Vat Sing Buda -
"Slonovski friz" Vat Čang Roba -
Slon Vat Fra Kaeoa -
Ležeći Buda Vat Fra Kaeoa -
Vat Fra Tat
Izvori
- A. B. Griswold, Towards a History of Sukhodaya Art, The Fine Arts Department, Bangkok 25. svibnja 1967. (eng.)
- Clarence Aasen, Architecture of Siam: A Cultural History and Interpretation, 1998., Oxford University Press. ISBN 983-56-0027-9.
Vanjske poveznice
| |||||||||