Toggle menu
243,8 tis.
68
18
626,3 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kćeri Srca Isusova

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Crkva i samostan Kćeri Srca Isusova u Lasinji

Kćeri Srca Isusova ili Sestre Kćeri Srca Isusova,[1] službeno Monaška Kongregacija Kćeri Srca Isusova,[2] katolička su ženska kontemplativno-klauzurna redovnička družba koju je utemeljila blažena Marija od Isusa Deluil-Martiny 1873. u Belgiji. Radi bijelih habita poznate su i kao bijele redovnice.[3] Karizma Reda je molitva i žrtva za Crkvu te za posvećenje svećenika i redovničkih zajednica u redovničkome životu posvećenu štovanju Srca Isusova i Euharistije. Geslo Družbe je On treba kraljevati! (1 Kor 15, 25).[4] Generalna kuća Kongregacija nalazi se u Rimu.[4]

U svim samostanima družbe odvijaju se cjelodnevno euharistijsko klanjanje Isusu u Presvetome Oltarskom Sakramentu, liturgijske i osobne zagovorne molitve i molitve zahvale na različite nakane (ponajprije za Crkvu, svećenike i redovnike) te daju zadovoljštine za grijehe.[4] U zajednicama se redovito mole časoslov i krunica, slavi sveta misa te odvija klanjanje, uz rad i rekreaciju.[3]

Samostani Družbe nalaze se u Lasinji, Rimu, Veneciji, Marseilleu, Hall in Tirolu i Schwyzu.[4]

Povijest

Marseille, La Servianne, Presveti Oltarski Sakrament izložen u samostanskoj crkvi Kćeri Srca Isusova

Marija Deluil-Martiny 27. veljače 1868., na savjet svojega duhovnika, stvara plan Djela Srca Isusova. U studenome iste godine posvećuje se Bogu potpisujući svoj čin posvete kao Marija od Isusa – Kći Srca Isusova. U rujnu 1872. odlazi u Belgiju i susreće se s kardinalom Dechampsom, koji podupire osnivanje Družbe. Kongregacija je službeno utemeljena 20. lipnja 1873., na blagdan Srca Isusova, u Berchemu (tada predgrađu Antwerpena), u kući u kojoj odmah po osnutku počinje euharistijsko klanjanje. 1878. sestrama je povjerena Nacionalna bazilika Srca Isusova. Utemeljiteljica Marija od Isusa na obiteljskome posjedu La Servianne u Marseilleu osniva 1879. treći samostan Kongregacije, u kojemu ju 1884. hitcem ubija samostanski vrtlar, anarhist.[3]

Mariju od Isusa Deluil-Martiny blaženom je proglasio sv. Ivan Pavao II. 22. listopada 1989. u Bazilici svetoga Petra u Rimu.

Tijelo blaženice u potpunosti je očuvano neraspadnuto te je izloženo na čašćenje u samostanskoj crkvi u Rimu.

Dolazak u Hrvatsku

Blaženi Alojzije Stepinac upoznao se sa sestrama u Rimu te je želio njihov dolazak u Hrvatsku kao duhovnu pomoć svećenicima. Zbog ratnih neprilika tada to nije bilo moguće ostvariti. Ova je zamisao ostvarena 2007. godine kada su prve sestre stigle u Hrvatsku, u župu Lasinja nedaleko od Zagreba. Danas u Kongregaciji djeluje 21 Hrvatica.[3]

Duhovnost

Sestre se tijekom dana izmjenjuju u molitvi pred Presvetim Sakramentom u ime Crkve za sve njezine potrebe. Časte svećeništvo Isusa Krista u njegovoj trajnoj žrtvi koja se prinosi na svim oltarima svijeta.[5]

Tišina je vrlo važan dio njihove monaške svakodnevnice te redovnicama služi da se usredotoče na produbljenje odnosa s Bogom i Crkvom.[2] Cilj redovnica je predstavljati čovječanstvo pri uzvraćanju ljubavi Srcu Isusovu. U Pravilo Reda uključeno je ispunjavanje svih želja Srca Isusova objavljenih sv. Margareti Mariji Alacoque.[6] Nasljeduju sv. Ignacija u revnosti za slavom Božjom kao i u poslušnosti autoritetu. Uzor im je Presveta Djevica Marija pod križem te nakon Isusova uzašašća na nebo, kao pomoćnica Crkve i apostola, tj. svećenika. Poput Marije, svojim skrivenim životom, molitvama i žrtvama podržavaju svećenike i Crkvu. [2]

Svakodnevni život

Bijeli škapular ili Škapular smrtne muke Srca Isusova i sućutnog Srca Marijina

Premda njeguju tišinu, žive u zajedništvu koje uključuje zajedničke objede, molitvu u koru, rekreaciju te različita zaduženja (kućanski poslovi, obrađivanje vrta, šivanje, priprema liturgije, učenje stranih jezika, prevođenje, promicanje pobožnosti Srcu Isusovu itd.). Osim toga, bave se i različitim ručnim radovima poput izrade bijelog škapulara Srca Isusova i Marijina, štitova Srca Isusova, relikvija, krunica, dijelova oltarnog ruha, svijeća i slastica. [3]

Formacija

Formacija do polaganja svečanih redovničkih zavjeta traje oko devet godina te obuhvaća vrijeme postulature, novicijata i privremenih zavjeta. Nakon polaganja svečanih, doživotnih zavjeta, redovnice vjeruju da se trajna formacija nastavlja kroz »neprekidni rast« i »produbljivanje redovničkoga života«.[2]

Izvori

  1. Sestre Kćeri Srca Isusova (Arhivirano 30. listopada 2023.) benediktova-opcija.org. Objavljeno 15. kolovoza 2009.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Kćeri Srca Isusova redovnistvo.hr. Hrvatska redovnička konferencija.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 Monaška kongregacija Kćeri Srca Isusova 1873. - 2023., Samostan Kćeri Srca Isusova: Lasinja, 2023.
  5. Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
  6. "Počasna straža". https://pocasnastraza.com/bl-marija-od-isusa/