Josip Platzer (Bistrica, Koruška, 14. veljače 1798. - Varaždin, 23. kolovoza 1881.), hrvatski tiskar i nakladnik.
Životopis
Zanat je izučio u Villachu, a potom radio u tiskarama u Salzburgu, Offenbachu, Frankfurtu, Beču, i Grazu.[1] Nakon dolaska u Varaždin iz Graza 1833. od tiskara Ivana Sangilla kupio je tiskaru. Prvu litografsku radionicu u hrvatskim krajevima osnovao je 1840. Radionicu je 1851. prenio u Zagreb i ustupio svojemu zetu Dragutinu Albrechtu.[2]
Godine 1842. otvorio je (zajedno s njemačkim književnikom A. Kramerom ) prvu nakladnu knjižaru u Varaždinu, a 1844. i posudbenu knjižnicu. Iz njegove tiskare izašla su mnoga djela: Lovrenčićev Petrica Kerempuh (1834.), Početni temelji latinskoga jezika za naroda ilirskoga novake Hinka Hergovića (1840.), Hrvatsko-slavensku slovnicu za početnike (1847.), molitvenike, rječnike i udžbenike Antuna Rožića, te nastavio izdavati Sangillov Warasdiner Schreibkalendar, pokrenut 1829. U njegovoj su se tiskari tiskali varaždinski listovi Podravski jež (1862.) i Pučki prijatelj (1867.). Tiskara je 1924. bila preseljena u Zagreb, a 1927. prodana.[2]
Izvori
- ↑ Josip Platzer Metelgrad (library.foi.hr) (pristupljeno 10. veljače 2018.)
- ↑ 2,0 2,1 Platzer, Josip, st. Hrvatska enciklopedija (pristupljeno 10. veljače 2018.)