Jablanovača
| Jablanovača | |
|---|---|
| |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Gljive |
| Koljeno: | Basidiomycota |
| Razred: | Agaricomycetes |
| Red: | Agaricales |
| Porodica: | Cortinariaceae |
| Rod: | Cyclocybe |
| Vrsta: | C. aegerita (V. Brig.) Vizzini 2014. |
| Dvojno ime | |
| Cyclocybe aegerita | |
| Sinonimi | |
*Agrocybe aegerita Rolf Singer, 1951.
| |
Jablanovača ili topolovka (lat. Cyclocybe aegerita) je jestiva gljiva iz porodice (Cyclocybe), iz reda listićarki (Agaricales). Jablanovača se uzgaja i za tržište, a tipična je za južnoeuropsku i kinesku kuhinju. U Aziji se koristi svježa i rehidrirana u raznim jelima, uključujući prženje, juhu, varivo i vrući lonac. [1]). U Europi se uzgaja od starorimskog doba. Tehnike uzgoja opisao je Plinije Stariji u svojoj knjizi Prirodoslovlje (lat. Naturalis historia). [2]
Opis
- Klobuk jablanovače je širok od 3 do 10 centimetara, dosta mesnat i različite čvrstoće, u mladosti polukuglast, pa zvonolik i napokon raširen, često vijugava oboda; ponekad je udubljen sa slabo vidljivim tupim ispupčenjem, na sredini je tamniji a prema krajevima blijedožućkast poput vrhnja. Površina je vidljivo i vrlo tipično redovito kapljasto udubljena.
- Listići su vrlo gusti s mnogobrojnim lamelulama, bjelkasti do žućkastosivi, a na kraju smeđi; za stručak se nepravilno drže ili lagano silaze jednim zupcem.
- Stručak je visok od 3 do 15 centimetara (do 20 cm), debeo od 1 do 2 cm, često nepravilno svinut, prema dnu je tanji, pun, bijel ili malo smećkast, vlaknasto crtast; ispod klobuka postoji slabašan ali trajan vjenčić.
- Meso u klobuku je bijelo i nepromjenjivo, u stručku kao da postaje malo smeđasto; miriše dosta jako po brašnu, okus je slatkast.
- Spore su eliptične, u masi su okerastosmeđe boje, 8 – 11 x 4,5 – 6 μm.
Stanište
Jablanovača raste busenasto već od rana proljeća do jeseni na panjevima, žilama ili izravno iz jablanova stabla, a možemo ih pronaći i na panjevima drugog drveća.
Upotrebljivost
Jablanovača je jestiva, poznata je od davnina kao vrlo dobra gljiva. Može se i vrlo jednostavno uzgajati u vrtu na panjevima ili trupcima topole, vrbe ili drugog drveća. [3]
Sličnosti
Moglo bi se reći da je jablanovača naša južnjačka gljiva i uz stablo jablana raste u prekrasnim busenima. Na stablu raste još i nevaljala razorna čehavka (lat. Pholiota destruens), ali ona nema trajan vjenčić, prilično je čehava i najčešće raste pojedinačno ili nekoliko plodnih tijela zajedno visoko na onom dijelu jablanova stabla koje je u raspadanju. Busenasti rast jablanovače i tipične kapljaste udubine na klobuku sasvim su dovoljne značajke zbog kojih se ne može zamijeniti za neku nevaljalu vrstu.
Uzgoj
Uzgaja se i prodaje u SAD-u, Čileu, Japanu, Koreji, Italiji, Australiji i Kini, te u zadnje vrijeme i kod nas, mada u vrlo skromnom opsegu. Jablanovača je važan vrijedan izvor bioaktivnih sekundarnih metabolita, kao što su derivati indola s sposobnošću uklanjanja slobodnih radikala, te cilindan s antitumornim djelovanjem i agrocibenin s antifungalnim djelovanjem. Uzgoj u mediteranskoj regiji vrlo je star; opisan je u knjizi Naturalis Historia Plinija Starijeg. U tradicionalnoj kineskoj medicini često se koristi kao diuretik.
Slike
|
Izvori
- ↑ • Nepoznat parametar:
first1
• Nepoznat parametar:last1
• Parametaraccessdatenije dopušten u klasiweb - ↑
• Parametar
accessdatenije dopušten u klasibook - ↑ Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
Dodatna literatura
- Focht, I.: Ključ za gljive, Zagreb, 1986.
- Hobbs, C.: Medicinal mushrooms, Santa Cruz, 1995.
Vanjske poveznice
- Jablanovače, ukusne i ljekovite gljive (agroportal.hr, objavljeno 7. siječnja 2021.)