Hypelate

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Hypelate
H. trifoliata, ilustracija.
H. trifoliata, ilustracija.
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Sapindales
Porodica: Sapindaceae
Potporodica: Dodonaeoideae
Tribus: Doratoxyleae
Rod: Hypelate
P.Browne
Vrsta: H. trifoliata
Dvojno ime
Hypelate trifoliata
Sw.

Hypelate, monotipski rod grmova ili manjih stabala iz porodice sapindovki. [1] Pripada tribusu Doratoxyleae, dio potporodice Dodonaeoideae.

Morfologija

Hypelate trifoliata je veliki grm ili manje stablo, visoko do oko 12 m, s deblom promjera do 20 cm. Kora je glatka i siva. Listovi su naizmjenični do gotovo nasuprotni i trolisni. Liske su sjedeće, duge do oko 6 cm, cijeloga ruba, s vrhom zaobljenim, slabo šiljastim ili plitko urezanim. Donja strana mladih liski je pustenasto dlakava, zbog čega izgleda srebrnasto.[2]

Vrsta je jednodomna. Cvjetovi su nepotpuni, jednospolni i pravilni, skupljeni u metlice. Čaška ima četiri, rjeđe pet, slobodnih zelenkastih lapova. Vjenčić ima četiri, rjeđe pet, slobodnih bijelih do ružičastih latica. Muški cvjetovi imaju 8–10 prašnika i nemaju razvijen tučak. Ženski cvjetovi imaju osam staminodija. Plodnica je nadrasla, trorežnjevita i trogradna, s po jednim sjemenim zametkom u svakom pretincu.[2]

Plod je koštunica, u zrelosti crna.[2]

Vrsta raste u borovim šumama te u suhim zimzelenim širokolisnim šumama, šikarama i grmljacima. Rasprostranjena je u svim otočnim skupinama Lucajskog arhipelaga, na Floridi i u karipskom području.[2]

U Lucajskom arhipelagu ne navodi se kao ljekovita biljka. Drvo joj je tvrdo i rabljeno je u drvodjelstvu, osobito u gradnji čamaca. Listovi se mogu rabiti kao zamjena za sapun, a strugotine drva namočene u vodi kao sredstvo za izbjeljivanje.[2]

Galerija

Sinonimi

Heterotipski:

  • Amyris hypelate Lunan in Hort. Jamaic. 1: 149 (1814)
  • Amyris lypelata Steud. in Nomencl. Bot., ed. 2. 1: 81 (1840)
  • Amyris philippaea Lunan in Hort. Jamaic. 1: 150 (1814)

Izvori

  1. Plants of the World online Pristupljeno 24. lipnja 2026.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 WFO, pristupljeno 24. lipnja 2026.