Hotdog

Pogreška pri izradbi sličice:

Hotdog sa senfom, ketchupom i ukiseljenim nasjeckanim krastavcima, tzv. relishom

Hotdog (engl. hot dog) je jelo od kuhane ili pečene kobasice, hrenovke, poslužene s prilozima u napola prerezanom dugačkom mekanom pecivu. Hrenovka je obarena, nekad blago dimljena kobasica od začinjenoga svinjskog ili goveđeg mesa pretvorenog u pastu; jeftinije varijante rade se od strojno otkoštenog pilećeg i purećeg mesa. Tipični prilozi su senf, ketchup, majoneza, čili i luk te ukiseljeni sjeckani krastavci (relish), jalapeño papričice ili kupus.

Datoteka:Frankfurter stand LOC det.4a13502.jpg

Kolica za prodaju hrenovka u New Yorku, oko 1906. godine. Cijena je navedena kao 3 centa za jednu, 5 centa za dvije.

Ime za hotdog, u smislu same kobasice, pojavljuje se 1880-ih u Sjedinjenim Američkim Državama, no hrenovka vuče korijene iz njemačkih krajeva gdje su se na ulicama jele frankfurtske (engl. frankfurter, frank) i bečke (engl. wiener) kobasice.

Datoteka:NYC Hotdog cart.jpg

Kolica za prodaju hotdoga u New Yorku 2007. godine.

U SAD-u je hotdog postao ulična hrana radničke klase i prodavao se na pokretnim kioscima i kolicima. Veže ih se još s bejzbolom i općenito s američkom kulturom. Sveprisutni su na ulicama i u parkovima New Yorka. Postoje čak i restorani specijalizirani isključivo za hotdog.

U malenim trgovinama poput onih američkog lanaca 7-Eleven hrenovke se neprestano griju na rotirajućim rešetkama. Oni sami prodaju ih sto milijuna, a u cijeloj Americi pojede ih se i do dvadeset milijarda godišnje.

Povijest

Svinjske kobasice slične hrenovkama poznate su još od 13. stoljeća iz Frankfurta u Njemačkoj, pa se nazivaju frankfurtskim kobasicama (njem. Frankfurter Würstchen). Dijelile su se narodu za carskih krunidbi, počevši od krunidbe Maksimilijana II., cara Svetog Rimskog Carstva. Bečke pak kobasice (njem. Wiener Würstchen) rađene su od mješavine svinjskog i goveđeg mesa.

Njemački imigrant po imenu Feuchtwanger navodno je prvi počeo prodavati hotdog na američkom srednjem zapadu. Prema jednoj priči, Feuchtwangerova supruga predložila je upotrebu peciva 1880. godine: Feuchtwanger je prodavao vruće hrenovke na ulicama St. Louisa i uz njih kupcima posuđivao rukavice kako bi ih mogli jesti iz ruke. Budući da mu ih neki nisu vraćali, supruga mu predlaže da ih posluži u pecivu. U drugoj verziji priče, Antoine Feuchtwanger služio je kobasice u kiflicama na Svjetskoj izložbi, ili onoj 1904. godine u St. Louisu, ili još ranije, 1893. u Chicagu, opet, navodno, zato što su bijele rukavice koje je dijelio kupcima oni čuvali kao suvenire.

Još jedna priča vezana je uz posluživanje kobasica u pecivima. Charles Feltman je na otoku Coney u New Yorku 1867. imao kolica s kuhalom na kojem su se parile kobasice i pretincem za peciva u kojim su se posluživale. 1871. godine unajmio je zemlju za izgradnju trajnog restorana, u kojem je mogao prodavati i više od običnih »Coney Island Red Hots« kako su zvali njegove hotdogove.

Podrijetlo imena

Datoteka:Dog Factory (1904).ogv

Dog Factory, kratki šaljivi film Thomasa Edisona iz 1904. o tom kako se radi hrenovka (engl. dog, hrv. pas).

Kobasice su u Sjedinjenim Državama još od 1800-ih zvane dog (hrv. pas), moguće kao šala o tom da se rade od psećeg mesa. Poznato je, međutim, da su se čak i početkom 20. stoljeća psi u Njemačkoj koristili za prehanu. Sumnja da kobasice sadrže pseće meso bila je »povremeno opravdana«.

Izrada

Uobičajeni sastojci hrenovke su sitni ostatci pri rasjeku mesa, često i meso mehanički odvojeno od kosti, začini poput soli, bijelog papra, mljevene goruščice, korijandra, češnjaka, oraščića, te konzervansi poput natrijevog nitrita ili natrijevog eritorbata. Tradicionalno se hrenovke rade od svinjskog i goveđeg mesa, no postoje i jeftinije od strojno otkoštene piletine ili puretine.

Hrenovke za hotdog se komercijalno pripremaju u strojevima s oštricama koje se brzo okreću te atomiziraju i miješaju sve sastojke: meso, začine, vodu (led), veziva i punila. Ova smjesa se utiskuje u crijeva, formiraju se kobasice određene duljine, te se odmah i obare. Nekad su crijeva bila janjeća, ali se sad gotovo isključivo koriste privremena od celuloze koja se nakon kuhanja skidaju s kobasice, u postupku koji je 1925. u Chicagu izumio Erwin O. Freund.

Vanjske poveznice

• • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web
  

• USDA prehrambeni podaci o hrenovkama