Haplolobus
| Haplolobus | |
|---|---|
| H. monticola H. monticola | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Burseraceae |
| Tribus: | Canarieae |
| Podtribus: | Canariinae |
| Rod: | Haplolobus H.J.Lam |
Haplolobus, biljni rod iz porodice brezuljevki. Prirodno područje rasprostranjenosti ovog roda je od Bornea do jugozapadnog Pacifika.[1]
Ime
Opis
Rod obuhvaća dvodomna stabla sa sivkastom, ljuskavom korom. Listovi su vazdazeleni, neparno perasti i bez palistića. U srčiki peteljki nalaze se obrnuto položeni provodni snopovi. Na oba kraja peteljčica obično su razvijeni pulvinuli, mala zadebljanja. Liske su cijelovita ruba, a ponekad imaju domacije, sitne udubine ili zaklone na naličju lista. Žilna mreža je dobro izražena; tercijarne žile polaze gotovo okomito na glavnu žilu, duge su i savijene prema bazi, a slobodno završavajuće žilice imaju traheoidne idioblaste.[2]
Cvatovi su pazušni ili prividno vršni, rijetko gotovo klasasti. Muški cvatovi obično su veći od ženskih. Cvjetovi su trodijelni. Čaška je čašasta, ali trorežnjevita i razdijeljena do polovice svoje dužine, s preklopljenim režnjevima. Latice su slobodne, s uvinutim šiljčićem na vrhu; pri samom vrhu su valvatne, a u srednjem dijelu preklopljene.[2]
Prašnici su u dva, rjeđe jednom pršljenu, smješteni ispod ili pri bazi unutarprašničkog prstenastog diska, rjeđe na njegovu rubu. Disk često ostaje i u plodu. U muškim cvjetovima tučak je reduciran u parenhimatski pistilodij. Ženski tučak ima tri pretinca, kratak vrat i trorežnjevitu ili gotovo kuglastu njušku.[2]
Plod je nepucajuća složena koštunica, elipsoidna, jajasta ili gotovo kuglasta. Čaška ostaje pri plodu. Egzokarp je suh i tanak, pri sušenju dosta gladak; mezokarp je tanak. Koštice su papiraste, obično s jednom, rjeđe dvije sjemenke. Jedan do dva zakržljala pretinca jako su stisnuta i tvore odvojivu pločicu na rubu koštice.[2]
Sjemena lupina je tanka, a supke su ravno-ispupčene i ravne. Klijanje je podzemno, s nevidljivim supkama, a prvi pravi listovi klijanaca su nasuprotni i jednostavni.[2]
Rod ima oko 16 vrsta, rasprostranjenih u nizinskim do gorskim šumama, od Bornea i Celebesa, preko Molučkih otoka i Nove Gvineje, do zapadne Polinezije.[2]
Vrste
- Haplolobus acuminatus (K.Schum.) H.J.Lam
- Haplolobus anisander (Lauterb.) H.J.Lam
- Haplolobus beccarii Husson
- Haplolobus bintuluensis Kochummen
- Haplolobus borneensis H.J.Lam
- Haplolobus boswezensis Leenh.
- Haplolobus canarioides Leenh.
- Haplolobus celebicus H.J.Lam
- Haplolobus decipiens H.J.Lam
- Haplolobus floribundus (K.Schum.) H.J.Lam
- Haplolobus furfuraceus (Lauterb.) H.J.Lam
- Haplolobus hussonii H.J.Lam
- Haplolobus inaequifolius Kochummen
- Haplolobus kapitensis Kochummen
- Haplolobus lanceolatus H.J.Lam
- Haplolobus ledermannii (Lauterb.) H.J.Lam
- Haplolobus leeifolius (Lauterb.) H.J.Lam
- Haplolobus leenhoutsii Kochummen
- Haplolobus maluensis (Lauterb.) H.J.Lam
- Haplolobus megacarpus H.J.Lam
- Haplolobus mollis H.J.Lam
- Haplolobus monophyllus H.J.Lam
- Haplolobus monticola Husson
- Haplolobus nubigenus (Lauterb.) H.J.Lam
- Haplolobus pubescens H.J.Lam
- Haplolobus robustus H.J.Lam
- Haplolobus sarawakanus Kochummen
- Haplolobus triphyllus (Lauterb.) H.J.Lam
- Haplolobus versteeghii H.J.Lam