B - glavni dio grada
C - kapela
E - niži dio grada
F - kula
G - najniži dio grada
Greben grad (Greben, villa Gardun) je danas ruševna utvrda u Hrvatskoj, blizu mjesta Mađareva. Jedan je od najvećih utvrda u Zagorju. Veći od njega je samo Cesargrad iznad Klanjca. Nalazi se na istočnom rubu Ivanščice.[1]
Povijest
Spominje se već 1209., u potvrdi (listini) hrvatsko-ugarskoga kralja Andrije II.. Kralj u listini daje varaždinskim došljacima sloboštine i određuje granice njihova posjeda. Sloboštine i posjed im daje kao zahvalu za njihove usluge dok je bio zatočen u Knegincu. Južne granice tih posjeda je posjed nekog Gurdona, poslije poimence nazvanog kao "naš Gurdon iz kaštela Greben".[1]
I kralje Bela IV. potvrdio je Varaždincima prava što im je podijelio njegov otac. U dokumentu 1220. među graničnim međama spominje selo selo Gurdon (villa Gurdon) i potom "našega pristava Otokara iz sela Greben". Pisana potvrda mladog kralja Bele iz te godine kaže da plemići Gurdon ili Gardun žive i u naselju (villa) Gardun, odnosno Greben. Time se potvrđuje da se i selo Mađarevo izvorno zvalo Greben, a po tomu kasnije i kaštel Grebengrad.[1] Greben grad je jedan od mogućih glavnih naselja Zagorske kneževine (Krapinske županije).[2]
Greben je najranije je spominjani srednjovjekovni grad. Prvi je spomen 1277. godine. Vlasnici Greben grada bile su obitelji (Ladislav Hermanfy de Greben) Grebenski (1277.-1445.), grofovi Celjski (1445.-1456), obitelj Vitovec i Ivaniš Korvin (1456.-1481.), obitelj Batthyány (1481.-1621. i 1622. — 1645.), ban Nikola IX. Frankapan (1621.) i nakon udaje Elizabete Batthyany za Jurja Erdődyja, obitelj Erdődy (1645.-1710.). Grad je bio nastanjen sve do požara 1710. godine. Veliki požar uništio je krovišta i vlasnica Elizabeta Erdődy ga je nakon požara napustila. Već 1712. je ruševina koja je narednih desetljeća još više propadala. Vlasnici grada Erdödyjevi, nisu ga htjeli obnoviti.[1]
Vanjske poveznice
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 HDFT - Hrvatsko društvo farmaceutskih tehničara, Zagreb B. Tomašić: Ljekarništvo u franjevačkim samostanima Provincije sv. Ćirila i Metoda - XI. dio, str. 25-27 (pristupljeno 27. studenoga 2016.)
- ↑ Gjuro Szabo: Spomenici kotara Krapina i Zlatar, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, sv.13 br.1 ožujak 1914., str. 110.-111.