Fra Gaudencije Ivančić(Grabovica, 1900. — Humac, 1986.), hrvatski katolički svećenik iz reda franjevaca. Žrtva jugokomunističkih progona. 14. veljače 1945. partizanske su snage ušle u Mostar i iste večeri upali u franjevački samostan, izabrali sedmoricu franjevaca, odveli ih i smaknuli.[1] Samo te 1945. ubijena su 104 katolička svećenika u BiH, u Hercegovini 16.000 vjernika i u cijelom Drugome svjetskom ratu i poraću 10% katolika Hrvata u BiH. Toliki broj stradalih nije skup nasumičnih izgreda, nego temeljito isplanirano iskorjenjivanje i uništenje Katoličke Crkve i Hrvata.[2] Neke su fratre ostavili u samostanu, od kojih je dio i preživio. Među njima je bio fra Gaudencije Ivančić. Bio je svjedok očevidac cijelog događanja u samostanu sve do trenutka nasilnoga odvođenja svoje subraće. Sutradan je s fra Pavom Dragićevićem, išao k predstavniku nove vlasti i tražio svoju subraću, no u Komandi mjesta samo su zabilježili imena osoba koje su tražili i nikad im nisu javili, unatoč obećanju. Poslije proganjan u jugokomunističkom režimu koji ga je osudio na 10 godina zatvora, od čega je 6 proveo na robiji. Jedan od fratara koji je preživio partizanski zločin nad svećenicima. 3. veljače 1986., malo prije svoje smrti, izdiktirao je u samostanu Humcu kod Ljubuškoga fra Jozi Vasilju svoja sjećanja na taj strahotni dan.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Priredio: mons. dr. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH: Kako je ubijeno sedam fratara u Mostaru 14. veljače 1945., Mir i dobro, Hercegovačka franjevačka provincija, XLVI, br. 1, travanj 2014. Pristupljeno 23. ožujka 2019., str. 91.-92.
- ↑ Priredio: mons. dr. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH: Sveta misa za pobijene fratre i puk u Mostaru 14. 2. 2014, Mir i dobro, Hercegovačka franjevačka provincija, XLVI, br. 1, travanj 2014. Pristupljeno 23. ožujka 2019.