Fujiwara-kyō

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Drevne prijestolnice, Asuka i Fujiwara
Svjetska baština – UNESCO
Drevne prijestolnice, Asuka i Fujiwara
Japan
Godina uvrštenja: 2026. (48. zasjedanje)
Vrsta: Kulturna baština
Mjerilo: ii, iii
Ugroženost: ne
Poveznica: {{{poveznica}}} UNESCO

Fujiwara-kyō (jap. 藤原京) je bila jedna od carskih japanskih prijestolnica za vrijeme razdoblja Asuke (538. – 710.). Nalazi se kod grada Kashihare u prefekturi Nari. Bila je glavnim gradom od 694.-710. godine kada se carksa prijestolnica preselila u Heijō-kyō, današnja Nara.

U srpnju 2026. drevne prijestolnice Asuka i Fujiwara zajedno su upisane na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji jer su „označile uspostavu centraliziranog državnog sustava modeliranog prema kineskom kodificiranom zakonu poznatom kao ritsuryō”, što je utjecalo na kasnije japanske prijestolnice Naru i Kyoto.[1]

Ime

Naziv Fujiwara-kyō nikada nije korišten u japanskoj povijesti. Najranije spominjanje grada je u kronici Nihon Shokiju; u to vrijeme zabilježen je kao Aramashi-kyō (新益京). Naziv „Fujiwara-kyō” prvi je put 1913. godine skovao u akademskom radu Kida Sadakichi, pionir istraživanja Fujiwara-kyōa, s obrazloženjem da se carska palača u to vrijeme u Nihon Shokiju zvala „Fujiwara-miya”, te je taj izraz postao prihvaćena akademska nomenklatura.

Povijest

Datoteka:210401 One-thousandth scale model of Aramashinomiyako.jpg
Model Fujiware u omjeru 1:1000, Konferencijska dvorana u hramu Kashihara.
Datoteka:Fujiwara-kyo Kashihara Nara pref Japan04bs5.jpg
Arheološki lokalitet Fujiwara-kyo

Prema Nihon Shokiju, u 5. godini vladavine cara Tenmua (676.), car je započeo odabir lokacije za novi glavni grad. Građevinski radovi su se provodili nekoliko godina, na temelju različitih standarda mrežastih mreža otkrivenih tijekom iskapanja, a zaustavljeni su carevom smrću.[2] Nastavljeni su 690. godine pod caricom Jitō i pod vladavinom cara Monmua i carice Genmei. Carica Genmei (661. – 721.) premjestila je glavni grad iz Fujiwara-kyōa u Naru 710. godine, uglavnom kako bi ispunila želje svog sina cara Monmua (683. – 707.). Naime, prije Taihō zakonika (701.), mjesto smrti monarha smatralo se nečistim, pa bi se novi car uvijek nastanjivao u novoj palači. Zato je carica za svog maloljetnog unuka, cara Shōmua (701.-756.), odlučila izgraditi novu palaču u Nari.[3]

Odlike

Arheološki lokalitet Fujiwara pokazuje kako je grad bio u savršenom mrežastom planu dug 5,3 km od istoka ka zapadu i 4,8 km od sjevera prema jugu, ukupne površine od oko 25 km², i uključio je staru Asuku na jugu. Tako je bio veći od kasnijih prijestolnica, Heijō-kyōa (današnja Nara, 24 km²) i Heian-kyōa (današnji Kyoto, 23 km²). No, za razliku od njih, carski dio s palačom nije bio na sjeveru, nego u samom središtu grada. Dakle, iako je prijestolnica uređena po kineskom „Zhou obredu”, car Tenmu je želio da njegov grad bude drugačiji od kineskog Chang'ana, zbog njegovog neprijateljstva s dinastijom T'ang. Glavna ulica koja je dijelila grad po sredini od sjevera ka jugu, Suzaku-oji, bila je široka samo 24 m, za razliku od kasnijih koje su dosezale širinu od 70 m.

Grad se od palače pružao prema sjeveru u istom planu, osim na mjestu gdje su se nalazile planine Yamato Sanzan. Zbog toga je grupa drevnih grobnica (kofuna) poravnana i sačuvana su samo dva, careva Jinmua i Suizeija. Fujiwara-kyō nije imala vanjske zidine, niti bilo kakav oblik fortifikacija na granicama grada.

Palača je bila velika otprilike jedan četvorni kilometar, okružena s 5 m visokim zidinama s 12 portala, po tri na svakoj strani. Glavni ulaz su bila vrata Suzaku na južnoj strani. Zidine su bile ispunjene nabijenom zemljom debljine 25 cm i imale su 5,5 m visoke stupove svakih 2,7 m, koji su podupirali krov s crijepom u kineskom stilu.[4]

Oko 1.200 drvenih pločica je otkriveno na mjestu palače. Na njima su zabilježeni nazivi vladinih agencija poput „Ministarstva unutarnjih poslova”" i „Ministarstva carskog kućanstva”, kao i imena visokorangiranih dužnosnika u to vrijeme, te sadrže povijesne materijale koji se ne nalaze u kasnijim povijesnim dokumentima poput Nihon Shokija. Druge su napisane čarolijama ili simbolima koji sprječavaju ili tjeraju zle duhove i demone koji uzrokuju katastrofe. Od osam primjeraka iz 7. stoljeća, pronađenih diljem Japana, njih je šest iskopano iz ruševina palače Fujiwara.[4]

Oko 60% ruševina palače Fujiwara proglašeno je posebnim spomenikom povijesti i nacionalnim parkom.[4] Od 2006. godine, provodi se projekt sadnje cvjetnjaka na lokalitetu palače Fujiwara kako bi se podigla svijest šire javnosti o ovom lokalitetu. U proljeće se na oko 20.000 m² sadi otprilike 2,5 milijuna cvjetova Nanohana (japanske vrste krstašice), a u jesen se na otprilike 30.000 m² sadi oko 3 milijuna uresnica.[5]

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 uselang=hr}} Fujiwara-kyō]


Vanjske poveznice

v •  • u
Svjetska baština u Japanu
Kulturna baština (19)
Fuji (2013.) • Gusuku i drugi spomenici kraljevstva Ryukyu (2000.) • Dvorac Himeji (1993.) • Budistička čista zemlja Hiraizumija (2011.) • Budistički spomenici područja Horyu-ji (1993.) • Šintoistički hram Itsukushima (1996.) • Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik (2007.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu1) (2016.) • Svetišta i hodočasnički putovi u brdima poluotoka Kii (2004.) • Povijesni spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu) (1994.) • Kofunguni Mozu i Furuichi: tumuli drevnog Japana (2019.) • Kupola atomske bombe u Hirošimi (1996.) • Mjesta Meiji industrijske revolucije (2015.) • Tajna kršćanska mjesta regije Nagasaki (2018.) • Povijesni spomenici stare Nare (1998.) • Hramovi i svetišta Nikka (1999.) • Sveti otok Okinoshima i pripadajuća mjesta Munakata (2017.) • Povijesna sela Shirakawa-go i Gokayama (1995.) • Tomioka tvornica svile i pripadajući lokaliteti (2014.)
Japanska zastava
Prirodna baština (4)
Nematerijalna
svjetska baština (20)
Tradicionalni ples Ainu (2009.) • Žetvena molitva Akiu no Taue Odori u gradu Akiu (2009.) • Kazalište lutaka Bunraku (2008.) • Ritualna izvedba Daimokutate u gradu Nara (2009.) • Festival Dainichido Bugaku (2009.) • Ples Gagaku (2009.) • Ritualni ples Hayachine Kagura u gradu Hanamaki (2009.) • Parada Hitachi Furyumono (2009.) • Ceremonija plutanja Yamahoko (2009.) • Kazalište Kabuki (2008.) • Novogodišnji festival Koshikijima no Toshidon (2009.) • Kumiodori, tradicionalno glazbeno kazalište na otoku Okinawi (2010.) • Mibu no Hana Taue, ritualno presađivanje riže u Mibu, Hirošima (2011.) • Nachi no Dengaku, vjerska umjetnost tijekom Nachi festvala vatre (2011.) • Kazalište Noh (2008.) • Poljoprivredni ritual Oku-noto no Aenokoto (2009.) • Proizvodnja tkanina ramie u pokrajini Uonuma, prefektura Niigata (2009.) • Sada Shin Noh, sveti ples u hramu Sada, Shimane (2011.) • Sekishu Banshi proizvodnja papira pokrajine Ivami (Shimane) (2009.) • Festival nove godine Chakkirako u gradu Miura, prefektura Kanagawa (2009.) • Yuki-tsumugi, tehnika proizvodnje svile (2010.) • Washi, vještina tradicionalnog ručno rađenog papira (2014.) • Washoku, tradicionalna božanska kultura Japanaca, posebice za proslavu Nove godine (2013.)
1  Svjetska baština više zemalja [1] 
  1. ↑ Ancient Capitals of Asuka and Fujiwara, na službenim stranicama UNESCO-a (eng.) Pristupljeno 30. srpnja 2026.
  2. ↑ Nara, Nacionalni istraživački institut za kulturna dobra (eng.) Pristupljeno 30. srpnja 2026.
  3. ↑ Delmer M. Brown (ur.), The Cambridge History of Japan, Ancient Japan, Vol. 1., Cambridge University Press, Cambridge, 1993. str. 40.–41. ISBN 978-0-521-22352-2
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 Yukio Isomurai Hideya Sakai, (国指定史跡事典) National Historic Site Encyclopedia, 学生社, 2012. ISBN 4311750404 Predložak:Jap icon
  5. ↑ Uvod u vrt palače Fujiwara, Gradski ured Kashihara Predložak:Jap icon Preuzeto 30. srpnja 2026.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Fujiwara-kyō&oldid=788031"