Franjo Janeš

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Franjo Janeš (Zagreb, 1982.), hrvatski germanist, gitarist, pjevač i književnik.[1]

Životopis

Rodio se je u Zagrebu 1982.. U rodnom je gradu studirao na Filozofskom fakultetu njemački i engleski jezik i književnost te na istoj ustanovi doktorirao germanističko jezikoslovlje. Radi kao viši lektor na Odsjeku za germanistiku.[2] Svira gitaru i pjeva u sastavima Astridianu i End or Finu. Također se bavi književnošću. Piše romane i priče.[1] Član je Hrvatskoga društva pisaca.[2]

Književna djela

Opus mu čine:[1][2]

  • Noć mrtvih živaca (2009.), eksperimentalni roman
  • Svijet u ruševinama (2010.), priča
  • Poziv (2010.), priča
  • Formula za kaos (2011.), "intelektualni blockbuster", roman
  • Duh u boci (2012.), priča
  • Čerupanje feniksa (2013.), antipovijesna satira, roman
  • Tunel na kraju svjetla (2016.), pseudokrimić roman
  • Vruća stolica (2019.), priča
  • Čovjek i zvijer (2019.), priča
  • Petlja (2021.), zapetljana drama-roman
  • Čovjek i zvijer, slikovnica, ilustrator Marko Burić (2021.)
  • Strano tijelo (2022.), "nelinearni" roman
  • Gamadd! (2025.), tehnotriler-roman

Nagrade i priznanja

  • nagrada Kiklop za debitantsku knjigu godine za roman Noć mrtvih živaca[3]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Željko Erceg: TIMBAR NA LIBAR Razgovarate li s AI-jem i je li glupost naša kozmička baština? Domaći roman koji je predvidio sutrašnjicu. Dalmatinski portal. 19. rujna 2026. Pristupljeno 20. rujna 2026.
  2. 2,0 2,1 2,2 Franjo Janeš. Hrvatsko društvo pisaca. Pristupljeno 20. rujna 2026.
  3. : I.P. - MV: Splitska Bookvica ugošćuje Franju Janeša i njegov one-man-band 'Astridian' . Moderna vremena. 24. veljače 2010. Pristupljeno 20. rujna 2026.

Vanjske poveznice