Etimon (grč. ἔτυμος, étymos, 'pravi, istiniti') filološki je pojam koji označava riječ iz koje se razvila neka druga riječ.[1] Predstavlja povijesni izvor riječi,[2] odnosno »iskonsko značenje«.[3] Iz riječi etimon razvio se naziv za etimologiju, lingvističku disciplinu koja proučava nastanak i povijesnu povezanost među riječima.[4]