Ertela
| Ertela | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Zanthoxyloideae |
| Tribus: | Galipeeae |
| Podtribus: | Galipeinae |
| Rod: | Ertela Adans. |
Ertela je biljni rod iz porodice rutovki (Rutaceae) smješten u podtribus Galipeinae. Prirodno područje rasprostranjenosti ovog roda je jugozapadni Meksiko i tropska Južna Amerika.[1]
Morfologija
Ertela Adans. je rod uspravnih zeljastih biljaka, koje pri osnovi mogu odrvenjeti. Listovi su trodijelni, s peteljkom i cjelovitim, opnastim liskama; na donjem dijelu stabljike obično su nasuprotni, dok iznad završnog cvata, zbog dihotomnog grananja, mogu izgledati naizmjenično ili gotovo nasuprotno. Cvat je prividno vršan, stapkast dihazij sa središnjim cvijetom i dvjema jednostranim granama koje nose po 1–5 cvjetova.
Cvjetovi su izrazito zigomorfni. Lapova je 5, slobodni su i vrlo nejednaki: vanjski je izrazito povećan, veći čak i od ostalih lapova i vjenčića te izgleda poput pricvjetnog lista; drugi je približno upola manji, a preostali su sitni. Vjenčić je bijel i dvousnat; jednu usnu čini jedna unutarnja latica, a drugu četiri međusobno povezane latice. Cijev vjenčića kratka je i ravna.
Cvijet ima 2 plodna prašnika i 3 linearna staminodija. Filamenti su prirasli uz vjenčić; filamenti plodnih prašnika međusobno su srasli, dok su oni staminodija slobodni. Antere su duguljaste, bazifiksne, međusobno spojene susjednim rubovima i nemaju bazalne privjeske. Disk je čašast i vrlo neobičan: s jedne strane izdužuje se u ljuskastu strukturu koja nadvisuje plodnicu.
Plodnica se sastoji od 5 slobodnih karpela, sa po dva sjemena zametka u svakome; vrat je jedan, a njuška koso glavasta i okrenuta prema plodnim prašnicima. Plod čini 1–5 slobodnih merikarpa, koji se otvaraju i s trbušne i s leđne strane. U svakom se razvija jedna gola, kvržičasta, elipsoidno-bubrežasta sjemenka.[2]
Rasprostranjenost
Rod je rasprostranjen od jugozapadnog Meksika kroz tropsku Južnu Ameriku; Kew navodi Venezuelu, Gvajanu, Surinam, Francusku Gvajanu, Kolumbiju, Ekvador, Peru, Boliviju te velik dio Brazila. Prihvaćene su samo Ertela bahiensis (Engl.) Kuntze i E. trifolia (L.) Kuntze.
Vrste
- Ertela bahiensis (Engl.) Kuntze
- Ertela trifolia (L.) Kuntze. Za E. trifolia: flora navodi narodne nazive „Albahaca” i „Mata de hormiga”; to je uspravna biljka do oko 1 m, koja raste uz šumske rubove, ceste i poremećene riječne obale.
Sinonimi
Homotipski:
- Moniera Loefl. in Iter Hispan.: 197 (1758), nom. illeg. homonym. post.
Heterotipski:
- Aubletia Pers. in Syn. Pl. 2: 638 (1807), nom. illeg. homonym. post.
- Monnieria L. in Syst. Nat., ed. 10. 2: 1153 (1759), orth. var.
Izvori
- ↑ Kew, pristupljeno 11. kolovoza 2026.
- ↑ Flora of the Venezuelan Guayana, Volume 9, pristupljeno 11. kolovoza 2026.