| Električna jegulja | |
|---|---|
| Pogreška pri izradbi sličice: | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Potkoljeno: | Vertebrata |
| Infrakoljeno: | Gnathostomata |
| Nadrazred: | Osteichthyes |
| Razred: | Actinopterygii |
| Red: | Gymnotiformes |
| Porodica: | Gymnotidae |
| Rod: | Electrophorus |
| Vrsta: | E. electricus |
| Dvojno ime | |
| Electrophorus electricus (Linnaeus, 1766) | |
Električna jegulja[1](Electrophorus electricus) je riba koja pripada porodici Gymnotidae iz reda Gymnotiformes a ne jeguljkama (red Anguilliformes) kako im ime sugerira.
Dugačko, u presjeku okruglo, zmijoliko tijelo te slatkovodne ribe pokriveno je debelom kožom i sluzi koja je štiti. Malena tupa glava s velikim ustima nastavlja se na do 2,5 metra dugačko tijelo od čega na repni dio otpada tri četvrtine ukupne duljine. Nema leđnih a ni repnu peraju. Može doseći težinu do 20 kilograma. Kreće se nabiranjem podrepne peraje koja se pruža gotovo čitavom trbušnom stranom tijela i završava na vrhu repa. Ima slabo razvijene oči, noćna je životinja. U dugom i snažnom repu nalaze se električni organi pomoću kojih omamljuje ili ubija vodene životinje kojima se hrani. Električnim organima može proizvesti električno pražnjenje napona do 650 V[1].
Živi u mirnim dijelovima riječnih tokova siromašnim kisikom, muljevitog dna na sjeveroistoku Južne Amerike od Brazila pa na sjeveru do Gvajane. Oko 80% kisika potrebnog za život riba uzima preko posebnih krvnih žila u gotovo bezzubim ustima, zbog čega dolazi prosječno svakih 10 do 15 minuta na površinu uzeti zrak. Preostalih 20% kisika uzima škrgama[1].
Iako oblikom tijela podsjeća na jegulju koja živi u nas, s njom nije u srodstvu.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Hrvatska opća enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2003. (str. 327) ISBN 953-6036-35-5
| Datoteka:Commons-logo.svg | U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Električne jegulje |
 | Wikivrste imaju podatke o: Električnoj jegulji |
