Dao

Dao ili Tao (道 "Put") u svom izvornom značenju znači put kojim idu ljudi. Ima tri proširena značenja: 1) opće zakone koje slijede stvari iz različitih sfera, npr. prirodni poredak po kojem se kreće Sunce, Mjesec i zvijezde naziva se put neba; pravila koja upravljaju ljudskim aktivnostima su put čovjeka; 2) univerzalni obrasci koje slijede sve stvari i bića; 3) izvorno ili ontološko postojanje stvari, što nadilazi oblik i čini osnovu za rađanje i postojanje svih stvari te za aktivnosti ljudi. U svojim raspravama o taou, konfucijanizmu, taoizmu i budizmu prožimaju ga vrlo različite konotacije. Dok dobročinstvo, pravednost, društvene norme i glazbeno obrazovanje čine osnovni sadržaj konfucijanskog taoa, budistički i taoistički tao obično ističu kong (空 "prazninu") i wu (無 "ništavilo").

Tao je središnji simbol u kineskoj filozofiji, pogotovo u taoizmu. Doslovno se prevodi kao "put", "način" ili "cesta". Međutim, u filozofskom kontekstu, odnosi se na temeljni princip svemira, prirodni poredak stvari ili krajnju stvarnost koja leži u osnovi cjelokupnog postojanja. Često se opisuje kao neimenovana, nedefinirana sila koja sve vodi.

U taoističkim tekstovima poput Tao Te Chinga, "Tao" nije bog ili biće, već spontani i inherentni proces kozmosa. Radi se o harmoniji, ravnoteži i slijeđenju prirodnog toka života.

Citati

"Put do neba je daleko, put čovjeka je blizu" (Zuov komentar Proljetnih i jesenskih ljetopisa).

"Ono što nadilazi formu naziva se tao" (Knjiga promjena)

"Nije Put taj koji razvija ljude, ljudi su ti koji razvijaju Put" (Konfucije)..