Damaskije ili Damaskios (grč. Δαμάσκιος, lat. Damascius) (Damask, o. 470. - Atena, o. 550.), grčki neoplatoničarski filozof i posljednji upravitelj platonske akademije u Ateni, koju je 529. godine ukinuo bizantski car Justinijan.
Rodio se u Damasku, u Siriji u poganskoj obitelji. Pred carskim progonom, sklonio se u Perziju, na dvor kralja Hozroja I., a kasnije se vratio u Grčku. Učenjem o prvom principu (Jedno), koji ljudski um ne može dokučiti niti shvatiti, njegov odnos prema stvarnosti otvorio je put prema misticizmu.[1]
Osim vlastitih radova, pisao je i komentare Platonovih djela. Glavna sačuvana djela su mu Nedoumice i rješenja u vezi s počelima i Životopis Izidorov.
Bilješke
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 298.
Literatura
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. IV., Pro Leksis, Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-04-X
Nedovršeni članak Damaskije koji govori o filozofu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.