Toggle menu
243,8 tis.
109
18
640,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.
Džamski minaret
Minaret i arheološki ostaci u Džamu
Svjetska baštinaUNESCO
Minaret i arheološki ostaci u Džamu
Afganistan


Džam na zemljovidu Afganistan
Džam
Džam
Lokacija Džama u Afganistanu
Godina uvrštenja: 2002. (26. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: ii, iii, iv
Ugroženost: 2002.-
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/211 UNESCO

Džam (perzijski: ﺟﺎﻡ' Džâm) je mjesto u okrugu Šahrak u pokrajini Gor, u zapadnom Afganistanu. Kroz njegovu dolinu protječe rijeka Harirud i u potpunosti je okruženo planinama visine oko 2400 m.

Ovaj, danas tek arheološki lokalitet, je nekada bio moćni grad Firuzkuh, prijestolnica dinastije Gurida koji su u 12. i 13. stoljeću vladali Afganistanom, Pakistanom i dijelovima sjeverne Indije, od Kašgara do Perzijskog zaljeva.

Džamski minaret visok 65 m, u potpunosti izgrađen od opeke slavan je po zidnim dekoracijama koje uključuju kaligrafiju i stihove iz Kurana, i to suru o Mirjam, Isusovoj majci. Vjeruje se kako su ga izgradili guridski vladari krajem 12. stoljeća (jedan natpis navodi godinu 1194., dok drugi navodi vladara, sultana Ghijasa ud-Dina koji je vladao od 1157.-1202.), te da je bio dio džamije izgrađene kako bi se proslavila pobjeda u Bitci kod Delhija 1192. godine (otkuda i naziv "Toranj pobjede"), a koja je uništena u jednoj od kasnijih poplava. Firuzkuh je nestankom Guridskog Carstva izgubio na važnosti i uništili su ga Mongoli 1222. godine.

Stoljećima je bio zaboravljen dok ga 1886. godine nije otkrio Sir Thomas Holdich, britanski geograf koji je sudjelovao u arbitražni afganistanskih državnih granica. Minaret je 2002. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji, zajedno s drugim arheološkim ostacima u njegovoj blizini, ali je iste godine dospio i na popis ugroženih mjesta svjetske baštine zbog opasnosti od pljačkanja[1]

Bilješke i izvori

  1. UNESCO-v opis zaštićenog lokaliteta (eng.) Posjećeno 24. ožujka 2011.

Poveznice

Vanjske poveznice