Predložak:Wikiprojekt kršćanstvo/Ikona Maria Consolata Betrone (6. travnja 1903. – 18. srpnja 1946.), krštena kao Pierina Maria Betrone, bila je talijanska katolička mističarka i redovnica kapucinskog franjevačkog reda, časna službenica Božja.
Poznata je po širenju pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu i zazivu: „Isuse, Marijo, ja vas ljubim! Spasite duše!”, za koji se navode mistična iskustva tijekom blagdana Bezgrešnog Začeća 1916. godine. Ta pobožnost proširila se osobito među vjernicima na Filipinima i u Portugalu, gdje se često uključuje u molitvu krunice zajedno s fatimskom molitvom.[1]
Život
Pierina Lorenzina Giovanna Betrone bila je kći Pietra Betronea i Giuseppine Nirino. Obitelj je u Saluzzuu (Cuneu) vodila pekarnicu, a kasnije restoran u Airascu kod Torina. Bila je drugo od šestero djece iz očevog drugog braka.[2]
Bila je članica Družbe Kćeri Marijinih u župi San Massimo u Torinu. Nakon hodočašća na grob sv. Ivana Bosca u Valsaliceu, odlučila se za redovnički poziv. Na nju je snažno utjecalo čitanje knjige Povijest jedne duše, vezane uz duhovnost sv. Terezije iz Lisieuxa.[3]
Dana 26. siječnja 1925. stupila je u Kćeri Marije Pomoćnice, ali je nakon nešto više od godinu dana napustila red. Djelovala je u Katoličkoj akciji te se pokušala priključiti zajednici koju je utemeljio Josip Benedikt Cottolengo. Na prijedlog poglavarice Sestara Dobrog Pastira iz Angersa odlučila se za franjevački put.[4]
Dana 28. veljače 1930. stupila je u Kapucinske klarise u Torinu te uzela redovničko ime Maria Consolata.[5] Privremene zavjete položila je 6. travnja 1931., a doživotne 8. travnja 1934. godine. Obavljala je službe kuharice i portirke te je, prema svjedočenjima, doživljavala unutarnje lokucije s Kristom.[4]
Godine 1938. premještena je u novi samostan u Moriondo (Testona kod Torina), gdje je obavljala službe tajnice i bolničarke do 1945. godine. Njezin ispovjednik fra Lorenzo Sales, misionar Konzolatskih misionara, potaknuo ju je da napiše kratku autobiografiju. Dana 25. listopada 1945. dijagnosticirana joj je plućna tuberkuloza.[4]
Umrla je u samostanu Moriondo (Testona, Italija) 18. srpnja 1946. u dobi od 43 godine. Pokopana je u samostanu Presvetog Srca u Moncalieriju.
Štovanje i postupak beatifikacije
Nakon njezine smrti fra Lorenzo Sales objavio je knjigu Jesus Appeals to the World (1955).[6] Poznata je po kratkoj molitvi: „Isuse, Marijo, ja vas ljubim! Spasite duše!”.[7]
Godine 1995. kardinal Giovanni Saldarini započeo je dijecezanski postupak za proglašenje blaženom.[2] Tekst o njezinoj duhovnosti objavio je Pier Giorgio Micchiardi.[8]
Dana 6. travnja 2019. papa Franjo odobrio je dekret Kongregacije za kauze svetaca kojim joj je dodijeljen naslov časna službenica Božja, što je prvi korak beatifikacije.[9][10]
Izvori
- ↑ Michael Freze, Voices, Visions, and Apparitions, OSV Publishing, 1993, ISBN 0-87973-454-X
- ↑ 2,0 2,1 A Life For Love, Monastery of the Sacred Heart, http://www.consolatabetrone-monasterosacrocuore.it/page/ENG/vitaamore.html
- ↑ Becciu, Angelo. "Servae Dei Consolata Betrone", Dicastero delle Causa dei Santi, April 6, 2019
- ↑ 4,0 4,1 4,2 "Paolo Rizzo, Sister Consolata Betrone, 2001". Inačica izvorne stranice arhivirana 25. svibanj 2016.. http://www.donbosco-torino.it/ita/Kairos/Santi_di_oggi/06-07/11-Suor_Consolata_Betrone.html
- ↑ https://nominis.cef.fr/contenus/saint/13363/V%C3%A9n%C3%A9rable-Consolata-Betrone.html
- ↑ Father Lorenzo Sales, Jesus Appeals to the World: From the Writings of Sr. Consolata Betrone, Alba House Publishers, 1955, ISBN 0-8189-0069-5
- ↑ "The Message of the Sacred-Heart of Jesus to Sister Consolata", Le Sel de la Terre 74, Autumn 2010
- ↑ https://www.assisisantachiara.it/suor-m-consolata-betrone/
- ↑ "Presto Beato un sacerdote brasiliano che aiutava gli immigrati italiani". Vatican News. 8. travanj 2019.. https://www.vaticannews.va/it/papa/news/2019-04/papa-francesco-decreti-beato-donizetti-tavares-lima-venerabili.html Pristupljeno 3. veljača 2022.
- ↑ https://press.vatican.va/content/salastampa/en/bollettino/pubblico/2019/04/08/190408a.html