Centropogon
| Centropogon nigricans | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Asterales |
| Porodica: | Campanulaceae |
| Potporodica: | Lobelioideae |
| Rod: | Centropogon C.Presl |
Centropogon (Hrv. centropogon; Lat. Centropogon), biljni rod iz porodice zvončikovki '
Morfologija
Centropogon je neotropski rod iz porodice zvončikovki. Obuhvaća višegodišnje zeljaste biljke, polugrmove ili grmove, koji mogu biti uspravni, penjući ili puzavi. Listovi su jednostavni, vrlo rijetko perasto ili dvaput perasto urezani.[1]
Cvjetovi su vršni ili pazušni, smješteni u području gornjih listova ili reduciranih pricvjetnih listova. Mogu biti pojedinačni ili skupljeni u grozdaste odnosno gronjaste svežnjiće. Cvjetne stapke obično nose dva brakteola, ali oni katkad izostaju. Cvjetovi su za vrijeme cvatnje obrnuti. Hipantij je većinom polukuglast do kuglast. Vjenčić je obično izrazito dvousnat; prividna gornja, adaksijalna usna razdijeljena je na dva dijela, a prividna donja, abaksijalna usna na tri dijela. Boja vjenčića može biti purpurna, crvena do ružičasta, narančasta, rjeđe žuta ili zelenkastobijela.[1]
Cijev vjenčića je ravna ili svinuta, nikada dorzalno rascijepljena i samo vrlo rijetko prozorasta. Pri osnovi je često izrazito sužena, a iznad toga obično malo napuhnuta. Prašničke niti pri osnovi su slobodne i prirasle uz suženi bazalni dio cijevi vjenčića, dok su više gore međusobno srasle. Prašnice tvore cijev; otvor je obično djelomično zatvoren savinutim vrhovima triju duljih prašnica, dok dvije kraće prašnice nose čuperak krutih dlačica ili djelomično srasli hrskavičasti, trokutast, ljuskast privjesak.[1]
Plodnica je dvogradna, na vrhu više ili manje odrezana, a vrat tučka nije člankovit. Vjenčić, prašnici i vrat tučka često kasno otpadaju. Plod je bobica, kuglasta do donekle cilindrična, više ili manje kožasta ili mesnata. Sjemenke su brojne, lećaste, duge oko 0,5–0,7 mm, sitno jamičasto-mrežaste površine.[1]
Rod je neotropski, pretežno andski i planinski, s približno 230 vrsta.[1]