Camilla Lucerna

Camilla Lucerna
Pseudonim	Camilla Leonhard, Camilla Milović
Rođenje	24. lipnja 1868. ; Riva del Garda (tada: Reiff am Gartsee), Tirol, Austro-Ugarska
Smrt	15. lipnja 1963. ; Zagreb, Hrvatska
Zanimanje	književnica, filologica, povjesničarka književnosti i prevoditeljica
Nacionalnost	Austrijanka
Period pisanja	1895. – 1963.
Književne vrste	drama, književna kritika, povijest književnosti

Camilla Lucerna (alias: Kamila Lucerna, pseudonimi: Camilla Leonhard, Camilla Milović^[1]; Riva del Garda, 24. lipnja 1868. – Zagreb, 15. lipnja 1963.), bila je austrijska i hrvatska književnica, filologica, povjesničarka književnosti i prevoditeljica.

Životopis

Obitelj

Roditelji su joj bili c. i k. auditor i pravni savjetnik Johann Lucerna i njegova supruga Maria rođ. Scheuchenstuel^[1]. Djetinjstvo je provela u dvorcu Falkenburg / Wolfnitzhal. U mladosti je posjetila Hrvatsku (Plitvička jezera i dalmatinsku obalu).

Obrazovanje

U Klagenfurtu je od 1876. pohađala osnovnu školu pa Preparandiju, koju je završila 1894., te je ondje 1889. kao privatistica stekla diplomu učiteljice pučke škole^[1]. Istodobno je od 1889. do 1907.^[2] studirala germanistiku i slavistiku u Beču (u R. Heinzela i V. Jagića), odnosno Zagrebu (u Gj. Arnolda, F. Markovića i I. Kršnjavoga) ^[1].

Nastavna djelatnost

Od 1892. zaposlila se kao predavačica njemačkoga i francuskoga u privatnoj školi Franziske Kubelke u Zagrebu^[2], pa od 1894. na Višoj djevojačkoj školi u Gospiću^[1]^[2]. Ondje se povezala, među ostalima, s pjesnikom Budom Budisavljevićem, uz čiju je pomoć poboljšala svoje znanje hrvatskog jezika, tako da je već 1896. objavila prvu svoju dramu na hrvatskome Tko je kriv?^[2]. Od 1895. do 1919. radila je kao profesorica njemačkog jezika (kasnije i kao školska savjetnica) u Djevojačkom liceju u Zagrebu^[1].

Književni rad

Od 1919. je umirovljena, te je nastavila privatno poučavati i baviti se filološkim znanstvenim istraživanjima. Istodobno je pisala i objavljivala na njemačkome i na hrvatskome.

U zagrebačkome Hrvatskome narodnom kazalištu izvedene su njezine drame Na ruševinama (1898.) i Jedinac (1904.). Napisala je libreto za operu Zlatorog, koju je skladao njezin brat Eduard Lucerna^[1].

Pisala je slavističko-germanističke komparativne studije u duhu formalističke estetike Franje Markovića^[2], oglede, glazbene, glumišne i književne kritike te pjesme. Osobito se bavila djelom Johanna Wolfganga Goethea i usmenim tradicionalnim stvaralaštvom. Među hrvatskim piscima čija je djela prevodila na njemački su Marko Marulić, Petar Hektorović, Petar Preradović, Ivan Mažuranić, August Šenoa, Ivana Brlić-Mažuranić, Ivo Vojnović, Dinko Šimunović itd.

Potkraj života je surađivala u Krležinu i Ujevićevu Jugoslavenskome leksikografskom zavodu pišući za Enciklopediju Jugoslavije^[1].

Ostavština

Spisi Camille Lucerne sačuvani su većim dijelom u zagrebačkoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici te u Knjižnici zagrebačkoga Filozofskog fakulteta.

Djela (izbor)

Tko je kriv?, drama u pet činova, Vijenac, Zagreb (1896.)
Zlatorog (lirska drama u tri čina), uglazbio Eudard Lucerna, Klagenfurt (1900.)
Die südslavische Ballade von Asan Agas Gattin und ihre Nachbildung durch Goethe, München (1905.)
Studienblätter zur kroatischen und serbischen Literatur, Zagreb (1909.-1911.)
Das Märchen : Goethes Naturphilosophie als Kunstwerk, Leipzig (1910.)
Die letzte Kaiserin von Trapezunt in der südslawischen Dichtung , Sarajevo (1912.)
Asseneth. Eine apokryphe Erzählung aus den Werdezeiten des Christentums , Wien (Beč, 1921.)
Gradja za studiju o apokrifu. Život i ispovijedanje Asenete, Zagreb (1921.)
Das Balladendrama der Südslaven, Leipzig (1923.)
Balladen der „Unbekannten“ : Studienblättchen zur kroatischen Volkspoesie, Zagreb (1943.)

Literatura

Birgit Buchegger, Stiller Brotberuf oder subversive Rebellion? Österreichische Übersetzerinnen im 19. Jahrhundert : Eine Spurensuche, Graz (2002.)
Camilla Lucerna : 1868 – 24. VI. – 1938, spomenica, ur. Julius Franz Schütz i Elza Kučera, Graz (1938.)
Camilla Lucerna : Bibliographie der Arbeiten 1938 – 1958 / Bibliografija radova Camille Lucerna 1938 – 1958, Graz (1958.)
H. Giebisch, L. Pichler, ur. A. Vancsa, Kleines österreichisches Literaturlexikon, Wien (Beč, 1948.)
Inoslav Bešker, I Morlacchi nella letteratura europea, Roma (Rim, 2007.)
Internationales Germanistenlexikon 1800-1950, ur. Christoph König, Berlin (2003)
Svjetlan Lacko Vidulić, Was bleibt. Porträt der Schriftstellerin und Philologin Camilla Lucerna (1868-1963); u: Marijan Bobinac (ur.) , Porträts und Konstellationen, 1. Deutschsprachig-Kroatische Literaturbeziehungen, Zagreb (2001.)

Priznanja

1911. – Zlatna kolajna kralja Nikole I., Cetinje
1932. – Srebrna medalja Njemačke akademije, München
1955. – Goetheova medalja Goethe-Instituta, München

Bilješke

Vanjske poveznice

[Lex-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 ^1,5 ^1,6 ^1,7 Internationales Germanistenlexikon 1800-1950, ur. Christoph König, Berlin: Walter de Gruyter, 2003, str. 1118-1120, pristupljeno 24. veljače 2015.

[Lac-2] 2,0 ^2,1 ^2,2 ^2,3 ^2,4 Svjetlan Lacko Vidulić, Was bleibt. Porträt der Schriftstellerin und Philologin Camilla Lucerna (1868-1963), pristupljeno 24. veljače 2015.

[1]

[2]