Brucea macrocarpa

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Brucea macrocarpa
Status zaštite

Status zaštite: Ugroženi

Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Sapindales
Porodica: Simaroubaceae
Rod: Brucea
Vrsta: B. macrocarpa
Dvojno ime
Brucea macrocarpa
Stannard

Brucea macrocarpa Stannard vrsta je grma ili manjeg stabla iz porodice gorkuničevki (Simaroubaceae),[1] reda Sapindales. Endem je središnje Kenije, gdje raste u riječnim šumama. Odlikuje se vrlo velikim perasto sastavljenim listovima, dugim cvatovima i razmjerno krupnim plodovima, po kojima je dobila znanstveno ime.

Kew je priznaje kao samostalnu vrstu roda Brucea, a njezino prirodno područje rasprostranjenosti ograničava na Keniju.[1]

Etimologija

Specifični epitet macrocarpa potječe od grčkih riječi makrós (velik) i karpós (plod), a odnosi se na razmjerno velike plodove ove vrste.

Opis

Glavni izvor: Flora of Tropical East Africa – opis Briana Stannarda (2000.) Brucea macrocarpa raste kao grm ili manje stablo visoko 3–4 metra. Mlade grančice i lisne osi mogu biti obrasle hrđastosmeđim dlačicama, osobito u području zglobova i pri osnovi listova, dok stariji dijelovi postupno postaju gotovo goli.[2]

Listovi su naizmjenični, neparno perasto sastavljeni, iznimno veliki, dugi 45–72 cm. Postrane liske jajaste su do eliptične, duge 8–15 cm i široke 3,5–8 cm, tanke kožaste teksture. Pri osnovi su asimetrično zaobljene do široko klinaste, a na vrhu kratko produženo zašiljene, sa šiljastim završetkom. Rubovi su rijetko nazubljeni ili blago valoviti. Na rubovima ili neposredno uz njih nalaze se sitne žljezdaste točkice, koje često završavaju pojedine zupce.[2]

Liske su gole ili rijetko obrasle hrđastosmeđim dlačicama duž glavnih žila. Gotovo su sjedeće, osobito prema vrhu lista, ili imaju kratke peteljčice duge do 7 mm. Peteljčica završne liske znatno je dulja, približno 35–37 mm. Glavna lisna os i peteljka mogu biti hrđastosmeđe dlakave, ali s vremenom gotovo potpuno ogole.[2]

Cvatovi su pazušni, izduženi, klasolikog izgleda, dugi 38–55 cm, nešto kraći od pripadajućih listova. Cvatna os obrasla je hrđastosmeđim dlačicama, a cvjetovi su najčešće skupljeni u male, guste skupine duž nje. U dosad opisanom materijalu poznati su samo muški cvjetovi.[2]

Cvjetovi su sitni, s četiri, rjeđe pet lapova i jednakim brojem latica. Lapovi su trokutasti, dugi 0,5–1 mm i široki 0,75–1 mm, goli ili gotovo goli. Latice su okrugle do široko obrnuto jajaste, duge 1–2 mm i široke 1–1,75 mm, također gole ili gotovo gole.[2]

Muški cvjetovi imaju četiri, rjeđe pet prašnika, dugih 1–1,75 mm. Prašnice su gotovo okrugle, duge i široke približno 0,5–0,75 mm. Cvjetni disk promjera je 0,75–1 mm. Tučak u muškim cvjetovima nije razvijen.[2]

Plodni cvatovi dugi su 13–50 cm, s rijetko dlakavom osi. Plodovi se razvijaju na stapkama dugim 3–10 mm, najčešće po jedan ili dva iz pojedinog cvijeta. Svaki plodni dio oblikuje elipsoidnu do jajoliku koštunicu dugu 14–18 mm i promjera 9–11 mm, sa šiljastim vrhom. Površina je gola, vanjski mesnati dio usplođa tanak, a unutarnji tvrd, koštan i izrazito mrežasto naboran.[2]

Sjemenke su duguljaste, duge 12–13 mm i široke 7–8 mm.[2]

Vidljiva je važna razlika od vrste Brucea antidysenterica: kod B. macrocarpa listovi mogu biti dugi čak 72 cm, a plodovi dosežu 18 mm. [2]

Rasprostranjenost i stanište

Vrsta je endem središnje Kenije u istočnoj Africi. Nastanjuje šume uz rijeke u područjima sezonski suhe tropske klime.[1]

Prema Stannardovoj obradi u djelu Flora of Tropical East Africa (2000.), zabilježena je uglavnom na nadmorskim visinama od 1450 do 2000 metara. U literaturi se navodi i nalaz na približno 790 metara, ali uz posebnu napomenu o tom podatku.

Za razliku od široko rasprostranjene vrste Brucea antidysenterica, B. macrocarpa poznata je samo iz Kenije.

Sistematika i povijest

Vrstu je opisao britanski botaničar Brian Leslie Stannard 1985. godine u časopisu Kew Bulletin, svezak 40, broj 1, na stranici 38. Rad je objavljen 11. veljače 1985. godine.[3]

Stannard je vrstu ponovno obradio 2000. godine u djelu Flora of Tropical East Africa, u kojem je donio detaljne podatke o građi listova, cvjetova, plodova i sjemenki.

Brucea macrocarpa prihvaćena je kao samostalna vrsta u bazi Plants of the World Online.[1]

Ugroženost

Prema procjeni IUCN-ova Crvenog popisa koju prenosi Kew, Brucea macrocarpa pripada kategoriji ugroženih vrsta (EN – Endangered).[4]

Vrsta ima ograničeno prirodno područje rasprostranjenosti u središnjoj Keniji. Očuvanje riječnih šuma, koje predstavljaju njezino prirodno stanište, važno je za dugoročni opstanak njezinih populacija.

Literatura

  • Stannard, B. L. (1985). Kew Bulletin, 40(1): 38. IPNI – bibliografski zapis.
  • Stannard, B. L. (2000). Simaroubaceae. Flora of Tropical East Africa: 1–14.
  • Kew – cjeloviti morfološki opis.
  • IUCN Red List – Brucea macrocarpa.

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Kew, pristupljeno 1. studenoga 2026.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 Kew, opis Briana Stannarda, pristupljeno 1. studenoga 2026.
  3. ↑ IPNI, pristupljeno 31. listopada 2026.
  4. ↑ Red List, pristupljeno 31. listopada 2026.