| Benedikt iz Nursije | |
|---|---|
_-_Sacristy_-_triptych_by_Giovanni_Bellini_-_Saint_Benedict_of_Nursia_and_Saint_Mark.jpg)
| |
| Rođen | oko 480. Nursija |
| Preminuo | 21. ožujka 543. Monte Cassino |
| Kanoniziran | 1220. |
| Slavi se u | Rimokatolička Crkva Anglikanska Crkva Luteranska Crkva Pravoslavna Crkva - Zapadni obred |
| Spomendan | 11. srpnja |
 Portal o kršćanstvu
| |
Benedikt iz Nursije (Nursija, oko 480. - Monte Cassino, 21. ožujka 543.), crkveni otac, redovnik, otac zapadnog redovništva i svetac.
Životopis
Rođen je oko 480. godine u Nursiji. Odlazi u Rim na odgoj i studije. Nezadovoljan životom koji je tamo zatekao, Benedikt se povlači u potpunu samoću, u jednu špilju kraj Subiaca. Njegovi životopisci navode da je za vrijeme samotnog života osjetio jake napasti u tijelu. Protiv njih je postupio tako da se svukao i gol bacio u kupine.[1]
Kasnije je preuzeo vodstvo neke zajednice u Vicovaru. Benedikt je želio uvesti red u samostan što se nije svidjelo raspuštenim redovnicima. Ideal redovničkog života iznio je u svojim pravilima. Iz Vicovara se vraća u Subiaco. Mnoge su ga redovničke zajednice zamolile da im bude duhovni otac. On ih je podijelio u 12 malih samostana te svakome stavio na čelo jednoga kao oca. Tako se polako počeo oblikovati benediktinski način redovničkoga života.
Izgradio je samostan na Monte Cassinu gdje je i umro 21. ožujka 543. Papa Pavao VI. proglasio ga je 1964. svecem zaštitnikom Europe. Proglašen je svetim 1220. godine, a spomendan mu se obilježava 11. srpnja. Njegov životopis napisao je papa Grgur Veliki (u svojim Dijalozima).
