Arnór Atlason

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Arnór Atlason
Datoteka:Arnór Atlason et Mathieu Bataille-20160323 2.jpg

Atlason u duelu protiv Bataillea tijekom prvenstvenog susreta Saint-Raphaëla i Ivryja.

Država Datoteka:Flag of Iceland.svg Island
Osobne informacije
Puno ime Arnór Atlason
Rođenje 23. srpnja 1984.
Akureyri
Visina 192 cm
Položaj lijevi vanjski
Bivši klubovi KA Akureyri ( - 2004.)
SC Magdeburg (2004. - 2006.)
FCK Håndbold (2006. - 2010.)
AG København (2010. - 2012.)
SG Flensburg-Handewitt (2012. - 2013.)
Saint-Raphaël (2013. - 2016.)
Aalborg (2016. - 2018.)
Reprezentacija
Datoteka:Flag of Iceland.svg Island 200 (427)
Osvojena odličja
Olimpijske igre
srebro Peking 2008. Datoteka:Flag of Iceland.svg Island
Europska prvenstva
bronca Austrija 2010. Datoteka:Flag of Iceland.svg Island

Arnór Atlason (Akureyri, Island, 23. srpnja 1984.) je islandski rukometni trener te bivši rukometaš i nacionalni reprezentativac. Trenutno radi kao asistent u danskom Aalborgu u kojem je završio igračku karijeru.

Karijera

Atlason je rođen u Akureyriju, mjestu na sjevernoj obali zemlje te dolazi iz rukometne obitelji jer su otac Atli i sestra Þorgerður Anna također bili rukometaši i nacionalni reprezentativci. Sam Arnór je karijeru započeo u rodnom gradu igrajući za istoimeni KA Akureyri. Dobre igre omogućile su mu 2004. godine transfer u njemački Magdeburg gdje je nastupao dvije sezone. Nakon toga, Atlason seli u Dansku gdje je igrao najprije za FCK Håndbold a zatim za AG København (do 2012. kada je zbog financijskih razloga klub ugašen).[1][2]

Nakon što se Flensburgov igrač Petar Đorđić teže ozlijedio, klub dovodi Islanđanina kao njegovu zamjenu.[3] Nakon jedne sezone, Atlason potpisuje trogodišnji ugovor za francuski Saint-Raphaël.[1] Istekom postojećeg ugovora, igrač se vraća u Dansku gdje postaje igrač Aalborga. Ondje je nakon dvije sezone prekinuo igračku te započeo trenersku karijeru kao asistent.

Poput oca i sestre, Atlason je također bio islandski reprezentativac te je s njime osvojio olimpijsko srebro[4] i europsku broncu.[5]

Izvori