| Pisanello | |
| gotika | |
|---|---|
 Medalja s potpisom umjetnika PISANVS PICTOR | |
| Rođenje | nakon 22. studenoga 1395., Pisa ili Verona |
| Smrt | vjerojatno kolovoz 1455., Rim |
| Nacionalnost | talijansko |
| Vrsta umjetnosti | crtež, slikarstvo, medalja |
| Praksa | Venecija, Rim, Napulj i Mantova |
| Utjecao | rana renesansa |
| Utjecali | Andrea del Castagno, Paolo Uccello |
| Poznata djela | Portret princeze d'Este Blagovijest |
Pisanello, pravog imena Antonio di Puccio Pisano (Pisa, 1395. – Rim, između 14. srpnja i 31. kolovoza 1455.) bio je talijanski slikar i medaljer kasne gotike.
Život i djelo
Pisanello je radio u Mantovi, Rimu, Milanu, Ferrari i Napulju, te Veneciji, gdje je zajedno s Gentileom da Fabrianom izveo freske u Duždevoj palači. Sačuvani slikarski radovi ubrajaju ga u vrsnog kasnogotičkog slikara, kao što su freske Blagovijest u crkvi San Fermo u Veroni (1422.–26.) i Sv. Juraj i princeza od Trebizonda u crkvi sv. Anastazije u Veroni (1437.–38.) te slike Portret princeze d’Este (1438.) i Portret Leonella d’Este (1440.) odaju duh internacionalne gotike, dok se velik broj sačuvanih crteža, osobito prikazi životinja, u različitim tehnikama, odlikuju elegantnim poetskim realizmom (npr. Leopard, oko 1440.)[1].
Nadahnut antičkom umjetnošću i radovima zapadno francuskih i burgundskih zlatara, začetnik je medaljerstva. Sačuvanih oko 30 medalja s elegantnim likovima suvremenika najavljuje renesansni portret. Reljefno izveden portretirani lik redovito je prikazan u profilu, a na naličju je realistična alegorijska figura ili prizor povezan s prikazanom ličnošću. Najpoznatiji je onaj Gianfrancesca Gonzage, a ostali znameniti su: Ivan VIII. Paleolog, 1438.; Filippo Maria Visconti, 1441.–42.; Pier Candido Decembrio, 1448.[1]
Galerija odabranih djela
-
Kralj Sigismund, 1433., tempera na drvu, 58,5 × 42 cm, Kunsthistorisches Museum, Beč -
-
Cecilia Gonzaga (prednja strana), Nevinost i jednorog u monolitnom pejzažu (stražnja strana), 1447., olovo, Nacionalna galerija u Washingtonu -
-
.jpg)
