Antonio Cabrini
| Antonio Cabrini | ||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Cabrini sez.JPG
Cabrini 2008. godine | ||||||||||||
| Država |  Italija
| |||||||||||
| Osobni podatci | ||||||||||||
| Puno ime | Antonio Cabrini | |||||||||||
| Nadimak | Bell'Antonio | |||||||||||
| Rođenje | 8. listopada 1957. | |||||||||||
| Visina | 177 cm | |||||||||||
| Položaj | lijevi branič | |||||||||||
| Mlađi uzrasti | ||||||||||||
| 1970. – 1973. | Cremonese | |||||||||||
| Igračka karijera* | ||||||||||||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) | ||||||||||
| 1973. – 1975. 1975. – 1976. 1976. – 1989. 1989. – 1991. |
Cremonese Atalanta Juventus Bologna |
29 (2) 35 (1) 297 (33) 55 (2) | ||||||||||
| Reprezentativna karijera | ||||||||||||
| 1978. – 1987. |  Italija
|
73 (9) | ||||||||||
| Trenerska karijera | ||||||||||||
| 2000. – 2001. 2001. 2004. – 2005. 2005. – 2006. 2012. – 2017. |
Arezzo Crotone Pisa Novara Italija
| |||||||||||
| Osvojena odličja | ||||||||||||
| ||||||||||||
| Bilješke | ||||||||||||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||||||||||||
Antonio Cabrini (Cremona, 8. listopada 1957.) bivši je talijanski nogometaš i nogometni trener. Igrao je na poziciji lijevog braniča, najveći dio karijere proveo je u Juventusu, a s talijanskom reprezentacijom osvojio je Svjetsko prvenstvo 1982.[1]
U Juventusu je osvojio šest naslova prvaka Italije, dvije Coppe Italije, Kup UEFA, Kup pobjednika kupova, Kup prvaka, UEFA Superkup i Interkontinentalni kup.[2] Za talijansku reprezentaciju odigrao je 73 utakmice i postigao devet pogodaka, čime je ostao jedan od najefikasnijih braniča u povijesti reprezentacije.[2]
Zbog popularnosti i izgleda dobio je nadimak Bell'Antonio, a u talijanskom nogometu često se ističe kao jedan od ranih primjera modernoga ofenzivnog lijevog braniča.[1] Godine 2022. primljen je u Kuću slavnih talijanskog nogometa.[3]
Igračke osobine
Cabrini je najprije igrao na lijevoj strani napada, a u mlađim kategorijama Cremonesea prebačen je u obranu, gdje se afirmirao kao lijevi branič.[1] Zahvaljujući brzini, snazi i čestim uključivanjima u napad, opisivan je kao terzino-attaccante, odnosno branič koji aktivno sudjeluje u napadačkoj igri.[1]
Bio je poznat po stalnom pritisku po lijevoj strani, dobrim centaršutevima, udarcu iz daljine i sposobnosti izvođenja prekida. U defenzivnom dijelu igre cijenio se zbog pouzdanosti i taktičke discipline, a s Juventusom i reprezentacijom Italije činio je dio obrambene jezgre u kojoj su igrali i Dino Zoff, Claudio Gentile i Gaetano Scirea.[1]
Karijera
Klupska karijera
Cabrini je rođen u Cremoni, u Lombardiji. Profesionalnu karijeru započeo je u mjesnom Cremoneseu, za koji je debitirao u Serie C tijekom sezone 1973./74. Nakon dvije sezone u Cremoni prešao je u Atalantu, gdje je u sezoni 1975./76. igrao u Serie B.[1]
U ljeto 1976. prešao je u Juventus, klub uz koji je ostao vezan najveći dio igračke karijere. U torinskom je klubu debitirao u Serie A 13. veljače 1977. u pobjedi protiv Lazija 2:0.[1] S Juventusom je osvojio šest naslova talijanskog prvaka, dvije Coppe Italije i najvažnija europska klupska natjecanja svojega razdoblja: Kup UEFA 1976./77., Kup pobjednika kupova 1983./84., Kup prvaka 1984./85. i UEFA Superkup 1984.[2]
U završnom razdoblju u Juventusu bio je i kapetan momčadi, a 1989. prešao je u Bolognu, za koju je igrao do 1991. godine. Ukupno je u talijanskim ligaškim natjecanjima odigrao 416 utakmica i postigao 38 pogodaka.[1]
Reprezentativna karijera
Za talijansku reprezentaciju debitirao je 2. lipnja 1978. u utakmici protiv Francuske na Svjetskom prvenstvu 1978. u Argentini.[1] Na tom je turniru Italija osvojila četvrto mjesto, a Cabrini je proglašen najboljim mladim igračem prvenstva.[4]
Bio je standardni član reprezentacije na trima uzastopnim svjetskim prvenstvima: 1978., 1982. i 1986. Na Svjetskom prvenstvu 1982. bio je dio momčadi izbornika Enza Bearzota koja je osvojila naslov svjetskog prvaka pobjedom nad Zapadnom Njemačkom u finalu. U toj je finalnoj utakmici promašio jedanaesterac, no Italija je pobijedila 3:1.[2]
Cabrini je za reprezentaciju ukupno odigrao 73 utakmice i postigao devet pogodaka, a karijeru u nacionalnoj momčadi završio je 1987. godine.[2] Nastupio je i na Europskom prvenstvu 1980., na kojem je Italija kao domaćin završila četvrta.[1]
Trenerska karijera
Nakon završetka igračke karijere Cabrini se posvetio trenerskom radu. Vodio je Arezzo, Crotone, Pisu i Novaru, a od 2012. do 2017. bio je izbornik talijanske ženske reprezentacije.[5]
Uspjesi
Klupski
Juventus
- Serie A: 1976./77., 1977./78., 1980./81., 1981./82., 1983./84., 1985./86.
- Coppa Italia: 1978./79., 1982./83.
- Kup UEFA: 1976./77.
- Kup pobjednika kupova: 1983./84.
- Kup prvaka: 1984./85.
- UEFA Superkup: 1984.
- Interkontinentalni kup: 1985.
Reprezentativni
Italija
Pojedinačno
- Najbolji mladi igrač Svjetskog prvenstva: 1978.
- Kuća slavnih talijanskog nogometa: 2022.
Izvori
Vanjske poveznice
- Antonio Cabrini na stranicama FIGC-a
| |||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 CABRINI, Antonio. Treccani: Enciclopedia dello Sport 0. 2002 1. Pristupljeno 20. lipnja 2026.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Cabrini inducted into the Italian Football Hall of Fame. FIGC 0. 7. veljače 2022 1. Pristupljeno 20. lipnja 2026.
- ↑ Hall of Fame: Nesta, Rummenigge, Conte, Rocchi, Cabrini and Bonansea among those inducted. FIGC 0. 3. veljače 2022 1. Pristupljeno 20. lipnja 2026.
- ↑ Cabrini: The Brazil game brings back wonderful emotions. FIFA 0. 5. srpnja 2022 1. Pristupljeno 20. lipnja 2026.
- ↑ CT Nazionale Femminile (1984 - oggi). FIGC 0. Pristupljeno 20. lipnja 2026.