Toggle menu
243,8 tis.
68
18
626,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Amiodaron

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Amiodaron

Amiodaron je jedan od najnespecifičnijih antiaritmika koji spada u III skupinu antiaritmika. Derivat je benzofurana i u svojoj kemijskoj strukturi sadržava atome joda.

Djelovanje

Amiodaron ima razlicita mehanizma djelovanja koja jos nisu u potpunisti istrazivani. Po jednom on blokira kalijeve kanale (Klasa III po Vaughan/Williams klasifikaciji, ali i brze i srednje natrijeve kanale (Klassa IA i IB) te smanjuje utok kalcija u srčane stanice (klasa IV). Produljuje akcijski potencijal i fazu neosjetljivosti mišićnih stanica srca na impuls. S druge strane on djeluje i kao beta-blokator, tj. inhibira adrenergičke alfa i beta receptore a takoder djeljuje na muskarinicne receptore. S svim antiaritmicnim medikamentima djeli sposobnost da i sam prouzrukuje aritmije. Iako aritmije kroz amiodaron su relativno rijetke moze se cesto racunati s teskim nepozeljenim djelovanjem izvan srca na druge organe. Osim toga Amiodaron djeljuje kao FIASMA (funkcionalni inhibitor kisele sfingomijelinaze).

Smanjuje potrošnju kisika u srčanom mišiću, i to tako da blago smanjuje otpor u perifernim krvnim žilama i frekvenciju srca. Minutni volumen srca bitno se ne mijenja, a krvni tlak se samo malo snizi. Također, ne smanjuje bitno kontraktilnost srčanog mišića.

Djeluje i na atrijske i na ventrikularne aritmije, pogotovo na one koje se ne mogu liječiti drugim antiaritmicima. Amiodaron je namijenjen za sprečavanje i liječenje fibrilacija i undulacija atrija, tahiaritmija povezanih s Wolf-Parkinson-Whiteovim sindromom, svih vrsta paroksizmalnih tahiaritmija uključujući supraventrikularnu, nodalnu i ventrikularnu tahikardiju i fibrilaciju ventrikula te aritmija nakon infarkta miokarda. Kod bolesnika sa zatajenjem srca primjena amiodarona produljuje preživljavanje.

Terapija

Djelotvorna dnevna doza iznosi 200 mg. Ne smije se koristiti u slučajevima presporog srčanog ritma, poremećaja funkcije štitnjače, trudnoće (osim iznimno) i dojenja. Najozbiljnije nuspojave mogu biti oštećenje pluća, napadaji aritmije te oštećenje jetre. Također, mogu se javiti promjene na očima, problemi s vidom, poremećaji štitnjače, mučnina, povraćanje, smetnje okusa, ćelavost, impotencija, reakcije preosjetljivosti.

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica uglasog portala farmakologija.com (http://farmakologija.com).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Farmakologija.com.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.