Altajski jezik

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ovo je članak o turkijskome jeziku. Za hipotetsku jezičnu porodicu pogledajte članak altajski jezici.
Altajski jezik

Алтай тил (Altay til)
Države
govorenja:		 Ruska Federacija
Regije
govorenja:		 Republika Altaj
Altajski kraj
Kemerovska oblast
Etnicitet: Altajci
Broj govornika: {{{govornici}}}
Rang: {{{rang}}}
Razredba: turkijski jezici
 sibirski (?)
Pismo: ćirilica
Jezični kôd
ISO 639-1: {{{iso1}}}
ISO 639-2: alt
ISO 639-3: [[iso639-3:{{{sil}}}|{{{sil}}}]]
Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima | Popis jezika

Altajski jezik turkijski je jezik kipčačke ili sibirske grane kojim se govori u Republici Altaju u Ruskoj Federaciji. Južni altajski i sjeverni altajski međusobno se teško razumiju,[1] a svaki ima svoje dijalekte. Južni altajski standardiziran je i u upotrebi u Altajskoj Republici,[2] što stvara probleme govornicima sjevernoaltajskih dijalekata.[3] Do 1948. zvao se i ojrotskim jezikom.[4]

Altajci su rasprostranjeni u Altajskoj Republici, Altajskome kraju, Kemerovskoj oblasti i drugim teritorijima Rusije te u Kazahstanu i Uzbekistanu.[5]

Po popisu stanovništva iz 2010. godine u Rusiji živi 74 238 Altajaca (od toga 67 380 pripadnika etičke skupine Altajaca), od njih svih 55 270 govori altajskim jezikom. U samoj Altajskoj Republici živi 68 814 Altajaca, a među njima 48 583 osobe govore altajskim.[5]

Klasifikacija

Altajci su nastali u relativno nedavnoj prošlosti kao rezultat konsolidacije različitih plemenskih turkijskih zajednica. Sjevernoaltajske skupine dijele se na Kumandy, Tuba i Čalkan te druge, a južnoaltajske su Teleuti, Telengiti i pravi Altajci (Altaj kiži).[6] Sjeverni Altajci nastali su miješanjem Turkijaca i ugro-samojedskoga supstrata.[3] Godine 1993. Teleuti, Kumandiji, Tube i Čalkanci proglašeni su odvojenim manjinama, kao i njihovi jezici, kasnije su i Telengiti odvojeni 2000. godine.[5]

Sjeverni dijalekti drže se odvojenim jezicima, a razlike su prisutne i u južnome altajskom. Altajska je skupina više geografsko nego lingvističko grupiranje, pa se južni i sjeverni altajski u klasifikacijama mogu naći i u odvojenim granama.[1] Nema konsenzusa o poziciji altajskoga unutar šire porodice turkijskih jezika.

Menges ga klasificira kao dio sibirske skupine zajedno s tuvanskim i hakaskim jezikom.[7] Šerbak odvaja južni altajski u kipčačku skupinu, a sjeverni altajski drži miješanim jezikom koji je teško klasificirati.[5] Schönig ga stavlja u skupinu kipčakoidnih južnosibiriskih jezika.[8] Drugi ga pak smatraju kipčačkim.[4]

Neke od osnovnih razlika južnog i sjevernoga altajskog jesu: razlike u dugim vokalima, očuvanje zvučnoga uvularnog frikativa i velarnoga ploziva u kodi sloga u sjevernome altajskom, razlike u početnim suglasnicima, različiti oblici ablativa, prezenta i nekih zamjenica. Postoje i razlike u vokabularu, a južni altajski ima više mongolskih posuđenica.[5]

Povijest

Altajci su Turkijci s nekim samojedskim, ketskim, ugarskim i mongolskim primjesama. Bili su dio Turskog, Ujgurskog i Kirgiškoga Kaganata, a Ojrati su ih pokorili krajem 16. stoljeća. Svojevoljno su postali dijelom Rusije 1756. godine. Godine 1922. stvorena je ojratska autonomna regija, a 1991. nastala je Altajska Republika.

Južni altajski postao je temeljem standardnoga pisanoga altajskog jezika koji su razvili misionari 1840. godine.[6]

Fonologija

Altajski posjeduje vokalnu harmoniju poput većine drugih turkijskih jezika.

Vokali

Altajski ima osam kratkih i osam dugih vokala. Dugi prednji i stražnji nezaobljeni zatvoreni vokali rijetki su. U tablici su navedene i približne vrijednosti u MFA-i.

Prednji Stražnji
zaobljeni nezaobljeni zaobljeni nezaobljeni
Zatvoreni ü /y/ i /i/ u /u/ ї /ɯ/
Otvoreni ö /ø/ e /e/ o /o/ a /a/

Vokalna je harmonija vrlo izražena između prednjih i stražnjih vokala pa se svi nastavci u riječi slažu s posljednjim vokalom po tome kriteriju: qarïndaš-tar-ïm-la 's mojom mlađom braćom' i bičik-ter-i-nde 'u njegovim knjigama'.[5] Osim toga, postoji i harmonija po zaobljenosti.[9] Harmonije se krše u posuđenicama.[10]

Konsonanti

Labijali Alveolari Palatali Velari Uvulari
Okluzivi b p d t g k q
Afrikate t͡s t͡ʃ~t͡ɕ d͡ʒ~d͡ʑ
Frikativi v f z s ʒ ʃ ɣ x
Nazali m n ŋ
Vibranti r
Aproksimanti l j

Neki od ovih glasova, /v/, /f/, /t͡s/ i /x/ pojavljuju se samo u ruskim posuđenicama.[10] Čumakajeva napominje razliku u duljini umjesto po zvučnosti.[5]

Pismo

Altajski se piše ćirilicom. Tijekom povijesti je postojali više različitih inačica ćirilice za altajski, no današnja je donesena 1938. uz neke manje preinake 1944. godine.[6]

Аа Бб Вв Гг Дд Јј Ее Ёё
Жж Зз Ии Йй Кк Лл Мм Нн
Ҥҥ Оо Ӧӧ Пп Рр Сс Тт Уу
Ӱӱ Фф Хх Цц Чч Шш Щщ Ъъ
Ыы Ьь Ээ Юю Яя

Gramatika

Altajski je aglutinativan jezik poput drugih turkijskih jezika. Imenice mu razlikuju padeže, posvojne sufikse i množinu. Nema kategorije roda. Padeži su nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, instrumental, direktiv, lokativ i ablativ.[11]

Glagoli razlikuju mnoge kombinacije vremena i vida te indikativni, imperativni, optativni, kondicionalni i subjunktivni glagolski način. Kao i drugi turkijski jezici, poznaje razne infinitne vrste kao što su participi, infinitivi i konverbi.[5]

Rečenice se slažu s glagolom na kraju, to jest red je riječi obično subjekt – objekt – predikat.

Izvori

v •  • u
Turkijski jezici
argu jezici
karlučki jezici
kipčački jezici
ogurski jezici
bolgarski • čuvaški • hazarski • avarski (obarski)2
oguski jezici
sibirski jezici

1) miješani jezik 2) osporavana klasifikacija

  1. ↑ 1,0 1,1 Lindsay, Robert: Mutual Intelligibility Among the Turkic Languages. Pristupljeno 7. srpnja 2026.
  2. ↑
    • Parametar type nije dopušten u klasi news
    • Parametar title nije dopušten u klasi news
    • Parametar access-date nije dopušten u klasi news
    • Parametar work nije dopušten u klasi news
    • Parametar url nije dopušten u klasi news
    • Parametar language nije dopušten u klasi news
  3. ↑ 3,0 3,1 Seljutina, Iraida: The Phonetic Investigation of North-Altai Turkic Languages by the Advanced Research Techniques. The Social Sciences 10 (6). 2015. ISSN 1818-5800
  4. ↑ 4,0 4,1 АЛТАЙСКИЙ ЯЗЫК • Большая российская энциклопедия - электронная версия. bigenc.ru 0. Pristupljeno 2026-07-06.
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5 5,6 5,7 Ozonova, Aiiana. The Altaians and the Altai Language. u: Tehlikedeki Türk Dilleri II A. Örnek Çalışmalar. ur.: Süer Eker & Ülkü Çelik Şavk. 2016. Astana ISBN 978-9944-237-49-9
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 Altay language, alphabet and pronunciation. www.omniglot.com 0. Pristupljeno 2026-07-06.
  7. ↑
    • Nepoznat parametar: issue
    • Nepoznat parametar: issn
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  8. ↑
    • Nepoznat parametar: issue
    • Nepoznat parametar: issn
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  9. ↑ Çelik, Fatih: Kırgızca ve Güney Sibirya Türk Lehçelerinde Ses Uyumunun Tipolojisi. Uluslararası Beşeri Bilimler ve Eğitim Dergisi 6 (14). Pristupljeno 7. srpnja 2026.
  10. ↑ 10,0 10,1 Elcan, Abdullah. Altay Türkçesinin Ayırt Edici Ses Bilgisi Özellikleri. Pristupljeno 7. srpnja 2026.
  11. ↑ N. P. Dyrenkova. Gramatika Ojrotskogo Jazyka. 1940. Akademija nauk SSSR
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Altajski_jezik&oldid=787579"