Alajbeg
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
Alaj-beg (Ālāi-Bey, tur. ālāi, povorka, puk; bey, u najširem smislu gospodar). U osmanlijskoj feudalnoj organizaciji zapovijednik spahija u sandžaku.[1] On je na poziv sandžak-bega, kome je bio potčinjen, vodio spahije sandžaka u rat. Birao se isključivo iz spahijskih redova. Podređeni su mu bili zapovjednici spahija po spahijskim nahijama. Po alajbegovoj uputi spahije su dobivali posjede. Položaj je odgovarao pukovniku (miralaju). U Bosni i Hercegovini zvanje alaj-bega uvedeno u 16. stoljeću, a ukinuto je 1848. Kasnije je alaj-beg zapovjednik žandarmerijskog puka u vilajetu.
Na poziv u rat, ljudstvo alaja prikupljalo se pod barjak alajbega.
Literatura
- ”Alaj”, u: Vojna enciklopedija, sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 79.
- ”Alajbeg”, u: Vojna enciklopedija, sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 79.
- ↑ Abdulah Škaljić: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo: Svjetlost, str. 84.