Šimkent

Šimkent
kk. Шымкент, Şymkent ru. Шымкент
Datoteka:Shymkent independence square in 2023.jpg Trg neovisnosti u Šimkentu
Datoteka:Shymkent flag.svg Zastava Datoteka:Shymkent logo.svg Grb
Država	Kazahstan
Administrativni status	grad od republičkoga značenja
gradski rajoni	5
Najstariji arheološki slojevi	3. – 2. stoljeće pr. Kr.
Prvi pisani spomen	15. stoljeće
Vlast
• Vrsta	gradska uprava
• akim	Gabit Sizdikbekov
Površina
• Ukupna	1163
Visina	506
Koordinate	42°19′N 69°36′E
Stanovništvo (1. srpnja 2026.)
• Entitet	1 310 681 (1127)
Vremenska zona	UTC+5 (UTC+5)
Poštanski broj	160000
Pozivni broj	+7 7252
Registarske oznake	17
Stranica	https://www.gov.kz/memleket/entities/shymkent
Datoteka:Shymkent in Kazakhstan.svg Položaj Šimkenta u Kazahstanu

Šimkent (službeno međunarodno Shymkent; kazaški: Шымкент, latinično Şymkent; ruski: Шымкент; do 1992. na ruskom službeno Чимкент, Čimkent) grad je na jugu Kazahstana. Jedan je od triju kazahstanskih gradova od republičkoga značenja, zajedno s Astanom i Almatijem.

Šimkent čini samostalnu administrativno-teritorijalnu jedinicu i ne pripada Turkistanskoj oblasti, koja ga okružuje. Status grada od republičkoga značenja dobio je 19. lipnja 2018.

Prema službenoj procjeni, 1. srpnja 2026. imao je 1 310 681 stanovnika, čime je bio treći grad po broju stanovnika u Kazahstanu, iza Almatija i Astane. Administrativno područje grada prostire se na 1163 km².

Šimkent je jedno od najvažnijih industrijskih, trgovačkih, prometnih, obrazovnih i kulturnih središta južnoga Kazahstana. Među vodećim gospodarskim granama jesu prerada nafte, farmaceutska industrija, metalurgija, prehrambena i tekstilna industrija, građevinarstvo, trgovina i uslužne djelatnosti.

Arheološkim istraživanjima u povijesnom središtu pronađeni su kulturni slojevi iz kraja 3. i početka 2. stoljeća pr. Kr. Zbog toga se starost urbanoga naselja na području današnjega grada procjenjuje na više od 2200 godina.

Ime

Najraširenije tumačenje povezuje ime Šimkent s dvama elementima. Riječ šim ili čim može značiti 'travnata busenica', 'trava', 'livada' ili 'zeleno mjesto', dok riječ kent, iranskoga podrijetla, znači 'grad' ili 'naselje'.

Ime se stoga može protumačiti kao 'zeleni grad', 'grad među livadama' ili 'cvatući grad'. Sastavnica -kent nalazi se i u drugim srednjoazijskim toponimima, primjerice u imenima Taškent, Žarkent i Mankent.

U ruskim se izvorima tijekom 19. i 20. stoljeća upotrebljavala inačica Čimkent. Grad je 1914. preimenovan u Černjajev u čast ruskoga generala Mihaila Černjajeva, koji je zapovijedao ruskim postrojbama pri zauzimanju grada 1864.

Ime Čimkent vraćeno je 1924. godine. Dana 8. rujna 1992. službeni ruski zapis promijenjen je iz Чимкент u Шымкент kako bi se približio kazaškom izgovoru.

Povijest

Stari vijek i srednji vijek

Područje današnjega Šimkenta bilo je naseljeno još u starom vijeku. Arheološko nalazište nalazi se u povijesnom središtu suvremenoga grada i zauzima približno 4,5 hektara.

Istraživanjima je otkriven niz kulturnih slojeva ukupne debljine do 14 metara. Keramika iz najnižih slojeva datirana je u kraj 3. i početak 2. stoljeća pr. Kr.

Razvoj naselja bio je povezan s njegovim položajem na putovima koji su spajali dolinu rijeke Sir-Darje, oaze Srednje Azije i kazahstanske stepe. U blizini se nalazi Sajram, u srednjem vijeku poznat kao Ispidžab, jedno od važnih središta na Putu svile.

Ime Šimkenta pojavljuje se u djelu Zafar-name povjesničara Šarafa ad-Dina Alija Jazdija. Djelo je napisano u 15. stoljeću, a opisuje i događaje iz 1365. i 1366.

Grad i njegova okolica u različitim su razdobljima bili pod utjecajem nekoliko srednjoazijskih država, uključujući državu Timurida i Kazaški Kanat. Tijekom 17. i 18. stoljeća područje je bilo zahvaćeno ratovima između Kazaha i Džungara.

Kokandski Kanat i Rusko Carstvo

Početkom 19. stoljeća Šimkent je ušao u sastav Kokandskoga Kanata. Oko 1810. pretvoren je u utvrđeno vojno i upravno središte. Citadela se nalazila na uzvisini u središtu naselja i nadzirala putove prema Taškentu, Turkistanu i Sajramu.

U rujnu 1864. tvrđavu su zauzele ruske postrojbe pod zapovjedništvom Mihaila Černjajeva. Nakon ruskoga osvajanja Čimkent je postao sjedište okruga u Sir-Darjinskoj oblasti, u sastavu Turkestanskoga generalnog gubernatorstva.

U razdoblju Ruskoga Carstva gradsko se gospodarstvo temeljilo na trgovini, obrtništvu i preradi poljoprivrednih proizvoda. Tijekom 1880-ih osnovana je tvornica za proizvodnju santonina iz biljke Artemisia cina. Smatra se jednom od prethodnica suvremene farmaceutske industrije u Šimkentu.

Dolazak željeznice početkom 20. stoljeća dodatno je ojačao ulogu grada kao trgovačkoga i prometnoga središta.

Sovjetsko razdoblje

Nakon Ruske revolucije grad je najprije pripadao Turkestanskoj Autonomnoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici, zatim Kazaškoj Autonomnoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici, a naposljetku Kazaškoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici.

Čimkent je 1932. postao administrativno središte novoosnovane Južnokazahstanske oblasti.

Tijekom sovjetske industrijalizacije izgrađena su metalurška, kemijska, farmaceutska, prehrambena, tekstilna i građevinska poduzeća. Među najvažnijim pogonima bila je tvornica olova u Čimkentu.

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata brojna poduzeća i ustanove iz zapadnih krajeva Sovjetskoga Saveza preseljeni su u Čimkent. Grad je proizvodio metale, streljivo, dijelove za tenkove, optičke instrumente i drugu vojnu opremu.

U poslijeratnim desetljećima broj stanovnika brzo je rastao. Izgrađeni su novi stambeni predjeli, škole, visokoškolske ustanove, bolnice i industrijski pogoni. Tijekom 1980-ih počela je raditi rafinerija nafte u Šimkentu.

Neovisni Kazahstan

Nakon stjecanja neovisnosti Kazahstana 1991. Šimkent je zadržao položaj jednoga od najvažnijih gospodarskih središta na jugu zemlje.

Administrativne granice grada znatno su proširene 2014. uključivanjem naselja i zemljišta iz susjednih rajona. Iste je godine osnovan četvrti gradski rajon, poslije nazvan Karatau.

Dana 19. lipnja 2018. Šimkent je izdvojen iz tadašnje Južnokazahstanske oblasti i dobio je status grada od republičkoga značenja. Upravno središte oblasti premješteno je u Turkistan, a oblast je preimenovana u Turkistansku oblast.

Peti gradski rajon, nazvan Turan, osnovan je 2022.

Zemljopis

Položaj

Šimkent se nalazi na jugu Kazahstana, u podgorskoj ravnici na zapadnom rubu planinskoga sustava Tien Šan, nedaleko od granice s Uzbekistanom.

Grad je udaljen približno 120 km sjeverno od Taškenta, 690 km zapadno od Almatija i više od 1400 km južno od Astane.

Administrativno područje obuhvaća 116 300 hektara, odnosno 1163 km².

Glavni vodotoci jesu rijeke Badam i Koškarata, zajedno s rukavcem Karasu. Na gradskom se području nalazi devet kanala ukupne duljine oko 91 km, među kojima su kanali Badam, Šimkent, Jangićak, Tekesu i Koškarata.

Državni šumski fond i gradske zelene površine zajedno zauzimaju oko 5333 hektara.

Klima

Šimkent ima kontinentalnu klimu s dugim, vrućim i suhim ljetima te razmjerno blagim zimama u usporedbi sa sjevernim dijelovima Kazahstana.

Najviše oborina padne zimi i u proljeće, dok su ljeta uglavnom suha. Zimi pada snijeg, ali se trajni snježni pokrivač obično ne zadržava dugo.

Zbog južnoga položaja i blizine planina Šimkent pripada najtoplijim velikim gradovima Kazahstana.

Uprava

Šimkent je podijeljen na pet gradskih rajona:

1. Abaj
2. Al-Farabi
3. Enbekši
4. Karatau
5. Turan

Rajon Karatau osnovan je 2014., a Turan 2022.

Početkom 2026. broj stanovnika po gradskim rajonima bio je:

Rajon	Stanovništvo početkom 2026.
Abaj	259 325
Al-Farabi	262 566
Enbekši	206 679
Karatau	334 139
Turan	231 341

Na čelu gradske izvršne vlasti nalazi se akim, dužnost približno usporediva s gradonačelnikom ili guvernerom. Od 5. rujna 2023. akim Šimkenta je Gabit Abdimazitovič Sizdikbekov.

Stanovništvo

Šimkent pripada kazahstanskim gradovima s najbržim demografskim rastom. Granicu od milijun stanovnika premašio je 2018. godine.

Početkom 2026. grad je imao 1 294 050 stanovnika, a do 1. srpnja iste godine broj stanovnika porastao je na 1 310 681.

Od siječnja do svibnja 2026. prirodni prirast iznosio je 8287 stanovnika. U tom je razdoblju rođena 10 261 osoba, a umrle su 1974 osobe. Migracijski saldo bio je pozitivan i iznosio je 5783 osobe.

Etnički sastav

Šimkent je višeetnički i višekulturni grad. Prema službenoj procjeni za početak 2026. najveće etničke skupine bile su:

Etnička skupina	Broj stanovnika	Udio
Kazasi	929 724	71,85 %
Uzbeci	203 098	15,69 %
Rusi	74 404	5,75 %
Azerbajdžanci	23 814	1,84 %
Tatari	11 346	0,88 %
Ostale skupine	51 664	3,99 %

Državni je jezik kazaški. U državnim ustanovama i mjesnoj upravi uz kazaški se službeno upotrebljava i ruski. Značajan dio stanovništva govori i uzbečkim jezikom.

Gospodarstvo

Šimkent je jedno od najvećih industrijskih i trgovačkih središta Kazahstana. Glavne gospodarske grane jesu:

• prerada nafte
• farmaceutska industrija
• metalurgija
• proizvodnja hrane i pića
• tekstilna i odjevna industrija
• proizvodnja građevinskih materijala
• promet i logistika
• trgovina na veliko i malo
• građevinarstvo i usluge

U prvom tromjesečju 2026. bruto regionalni proizvod iznosio je 1,351838 bilijuna tenga, što je bilo 8,9 % više u realnom iznosu nego u istom razdoblju 2025. Uslužne djelatnosti činile su 61,6 %, a proizvodnja dobara 30,1 % gospodarstva.

Od siječnja do lipnja 2026. industrijska proizvodnja dosegnula je 817,4593 milijarde tenga, odnosno 11 % više nego u istom razdoblju 2025. Proizvodnja u prerađivačkoj industriji povećala se za 9,6 %.

Vrijednost građevinskih radova u istom je razdoblju iznosila 136,2557 milijardi tenga, a završeno je 558 600 m² novih stambenih prostora. Ulaganja u dugotrajnu imovinu iznosila su 308,3848 milijardi tenga.

Jedno od najvažnijih poduzeća jest rafinerija nafte u Šimkentu, koja proizvodi benzin, dizelsko gorivo, kerozin i druge naftne proizvode. Grad ima i dugu tradiciju farmaceutske proizvodnje te nekoliko suvremenih tvornica lijekova.

Na gradskom području djeluju posebna gospodarska zona Ońtústik, nekoliko industrijskih zona te prometno-logistička središta.

Dana 1. srpnja 2026. u gradu je bilo registrirano 29 410 pravnih osoba, od kojih je 24 907 bilo aktivno. Veliku većinu aktivnih subjekata činila su mala poduzeća.

Promet

Šimkent je važno prometno čvorište južnoga Kazahstana. Cestovnim, željezničkim i zračnim vezama povezan je s Taškentom, Turkistanom, Tarazom, Almatijem i drugim dijelovima države.

Kroz grad ili njegovu okolicu prolaze međunarodni cestovni pravci Taškent – Šimkent – Taraz – Almati i Taškent – Šimkent – Turkistan – Samara.

Gradski promet

Javni prijevoz temelji se ponajprije na razgranatoj mreži autobusnih linija. Linije povezuju središte s rubnim gradskim četvrtima i područjima koja su u gradske granice uključena nakon proširenja 2014.

Prijevoz se može plaćati elektroničkim karticama i drugim digitalnim sustavima.

Željeznica

Željeznički kolodvor Šimkent nalazi se na pruzi koja povezuje Taškent, Aris, Taraz i Almati. Iz grada prometuju putnički vlakovi prema najvećim kazahstanskim gradovima i pojedinim susjednim državama.

Zapadno od Šimkenta nalazi se Aris, jedno od najvažnijih željezničkih čvorišta u Kazahstanu.

Zračni promet

Međunarodna zračna luka Šimkent služi domaćim i međunarodnim letovima te je jedna od glavnih baza zrakoplovne tvrtke SCAT Airlines.

Novi putnički terminal otvoren je 25. prosinca 2024. Ima površinu od 40 000 m², a godišnji kapacitet zračne luke povećao je s 800 000 na šest milijuna putnika.

Razvojni planovi obuhvaćaju gradnju nove uzletno-sletne staze duljine 3,5 km i multimodalnoga prometno-logističkog središta povezanoga s posebnom gospodarskom zonom Ońtústik.

Obrazovanje i znanost

Šimkent je važno visokoškolsko središte južnoga Kazahstana. U gradu djeluju sveučilišta, akademije, tehnički i strukovni fakulteti te znanstveno-istraživačke ustanove.

Među glavnim visokoškolskim ustanovama jesu:

• Istraživačko sveučilište Južnoga Kazahstana „Muhtar Auezov”, jedno od najvećih multidisciplinarnih sveučilišta u zemlji
• Medicinska akademija Južnoga Kazahstana, specijalizirana za medicinu, farmaciju i zdravstvene znanosti
• Pedagoško sveučilište Južnoga Kazahstana „Özbekäli Jänibekov”
• Sveučilište u Šimkentu
• Sveučilište Miras
• Inovacijsko sveučilište Srednje Azije

Na gradskim sveučilištima studiraju studenti iz cijeloga Kazahstana, Uzbekistana i drugih srednjoazijskih država.

Zdravstvo

Šimkent je važno zdravstveno središte za cijeli južni Kazahstan. U gradu se nalaze opće bolnice, dijagnostički centri, kardiološke, onkološke i infektološke ustanove, rodilišta, poliklinike, hitne službe i privatne klinike.

Farmaceutska tradicija grada počela je u 19. stoljeću proizvodnjom santonina, a danas je nastavljaju suvremene tvornice lijekova i Medicinska akademija Južnoga Kazahstana.

Kultura

U Šimkentu djeluju kazaška, ruska i uzbečka kazališta, muzeji, knjižnice, koncertne dvorane, umjetničke galerije i kulturna središta.

Među najvažnijim kulturnim ustanovama jesu:

• Kazaško akademsko dramsko kazalište „Žumat Šanin”
• Rusko dramsko kazalište
• Kazalište opere i baleta
• Uzbečko dramsko kazalište
• Kazalište lutaka i mladih
• Regionalni povijesni muzej
• Muzej žrtava političke represije
• povijesno-kulturni kompleks Šimkala

Šimkent je 2020. proglašen kulturnim glavnim gradom Zajednice neovisnih država. Iste je godine obilježena 2200. obljetnica grada.

Turizam i znamenitosti

Najvažnija povijesna znamenitost jest kompleks Šimkala, uređen na području drevnoga naselja i nekadašnje kokandske citadele. Kompleks obuhvaća arheološka nalazišta, obnovljene utvrde, muzejske prostore i vidikovce.

Ostale poznate gradske znamenitosti jesu:

• trg Ordabasi
• spomenik „Žer-Ana”
• Park neovisnosti
• spomenik Bajdibek-biju
• Park Abaja
• dendrološki park „Asanbaj Askarov”
• Zoološki vrt Šimkent
• pješačka zona Arbat
• izvori i šetnica uz Koškaratu
• džamije, pravoslavne crkve i povijesne građevine u središtu grada

Šimkent je i polazište za posjete Sajramu, Nacionalnom parku Sajram-Ugam, prirodnom rezervatu Aksu-Žabaglı, Turkistanu i drevnom gradu Otraru.

Arhitektura i urbanizam

Gradski krajolik Šimkenta obuhvaća povijesnu jezgru, stambene četvrti iz sovjetskoga razdoblja i nova naselja sa suvremenim zgradama.

Nakon proširenja gradskih granica 2014. gradnja se posebno razvila u sjevernim, zapadnim i sjeverozapadnim dijelovima grada. Među važnijim novim naseljima jesu Turan, Shymkent City, Bozarik i Tasaj.

Urbani razvoj obuhvaća gradnju novih prometnica, škola, bolnica, vodovodnih i plinskih mreža, parkova, športskih objekata i kulturnih centara.

U prvoj polovici 2026. dovršeno je 558 600 m² novih stambenih prostora.

Šport

U Šimkentu su popularni nogomet, boks, hrvanje, dizanje utega, gimnastika, tenis, plivanje i biciklizam.

Glavni muški nogometni klub je FK Ordabasi, koji je 2023. prvi put osvojio prvenstvo Kazahstana.

Ženski klub BIIK-Šimkent višestruki je prvak Kazahstana i sudionik europskih klupskih natjecanja.

Najvažniji športski objekt jest Središnji stadion „Hadžimukan Munajtpasov”. U gradu se nalaze i športske dvorane, teniski centri, bazeni i atletski kompleks.

Okoliš

Glavni okolišni problemi Šimkenta povezani su s industrijskim i prometnim emisijama, kakvoćom zraka, pročišćavanjem otpadnih voda, gospodarenjem otpadom i zaštitom zelenih površina.

Gradski programi obuhvaćaju modernizaciju industrijskih pogona, širenje opskrbe prirodnim plinom, uporabu ekološki prihvatljivijih autobusa, obnovu rijeka i kanala te sadnju novih stabala.

Među važnijim prirodnim i rekreacijskim područjima jesu rijeka Badam, izvori Koškarata i Karasu, dendrološki park i gradski zeleni pojas.

Vidi također

• Kazahstan
• Astana
• Almati
• Put svile

Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Šimkent

• Službena stranica uprave grada Šimkenta (kk)
• Službena statistika grada Šimkenta (ru)
• Turistički portal Šimkenta
• Investicijski portal Šimkenta