Rani-ki-Vav

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 558027 od 18. travanj 2025. u 03:13 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi) (Zamjena teksta - '{{UNESCO-svjetska baština' u '{{UNESCO – svjetska baština')
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Rani-ki-Vav (Kraljičin stepenasti bunar) u Putanu, Gujarat
Datoteka:Flag of UNESCO.svg Svjetska baština – UNESCO
Rani-ki-Vav (Kraljičin stepenasti bunar) u Putanu, Gujarat
Datoteka:Flag of India.svg Indija


Lokacija Rani-ki-Vava u Indiji
Godina uvrštenja: 2014. (38. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: i, vi
Ugroženost: -
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/920 UNESCO

Rani-ki-Vav (marathi: हिन्दी, što znači „Kraljičin stepenasti bunar”) je raskošan bunar koji je isklesan na obali rijeke Saraswati u gradu Patanu, u indijskog državi Gujarat. Izgrađen u 11. stoljeću u spomen na kralja Bhimdeva I. (vladao od 1022. do 1063.) iz vladavine dinastije Solanki (Zapadne Čalukje), po nalogu njegove kraljevske udovice Udayamati. Kako predstavlja vrhunac Maru-Gurjara arhitekture, posebice izgradnje stepenastih bunara, velike ljepote detalja i proporcija, Rani-ki-Vav je 2014. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji[1].

Pogreška pri izradbi sličice:
Pogled u bunar s vrha
Datoteka:Rani ki vav 07.jpg
Jedna od galerija Ran-ki-vava

Povijest i odlike

Datoteka:Rani ki Vav Vishnu.jpg
Skulptura Višne u Ran-ki-Vavu

Stepenasti bunari su prepoznatljiv oblik podzemnih vodnih resursa i sustava za pohranu vode na Indijskom potkontinentu, a izgrađivani su od 3. tisućljeća prije Krista. Oni su se razvili tijekom vremena od onoga što je u osnovi jama u pjeskovitom tlu prema raskošnim višekatnim umjetničkim djelima arhitekture. Rani-ki-Vav je dizajniran kao obrnuti hram u kojemu je istaknuta svetost vode. Podijeljen je na sedam razina stepenicama s kiparskim panelima visoke umjetničke kvalitete s više od 500 glavnih skulptura i više od tisuću manjih koje kombiniraju vjerske, mitološke i svjetovnu prizore, često vezana s književnim djelima. Četvrta razina je najdublja i vodi u pravokutni spremnik promjera 9,5 s 9,4 metara, na dubini od 23 metra; i nalazi se na najzapadnijem kraju bunara, te se sastoji od jame 10 metara promjera i 30 metara dubine[2].

Ispod posljednje stube nalazi se otvor od kojega vodi 30 km dug tunel koji vodi do obližnjeg grada Sidhpura. Korišten je kao prolaz za bijeg kralja u slučaju poraza.

Izvori

  1. ↑ Four new cultural sites inscribed on World Heritage List (eng.) Posjećeno 9. srpnja 2014.
  2. ↑ Rani-ki-Vav (the Queen’s Stepwell) at Patan, Gujarat

Poveznice

Vanjske poveznice

v •  • u
Svjetska baština u Indiji
Datoteka:Flag of UNESCO.svgKulturna baština (29)
Utvrda Agra (1983.) • Povijesni grad Ahmedabad (2017.) • Špiljski hramovi u Ajanti (1983.) • Skloništa u stijenama Bhimbetke (2003.) • Crvena utvrda u Delhiju (2007.) • Arheološki park Champaner-Pavagadh (2004.) • Chhatrapati Shivaji Terminus, povijesni željeznički kolodvor u Mumbaiju (2004.) • Veliki hramovi dinastije Chola (Brihadeeswarar, Gangaikondacholisvaram i Airavatesvara) (1987.) • Špilje Elephante (1987.) • Špiljski hramovi Ellore (1983.) • Mogulski grad Fatehpur Sikri (1986.) • Crkve i konvikti starog grada Goa (1986.) • Spomenici Hampija (1986.) • Humajunova grobnica u Delhiju (1993.) • Jantar Mantar u Jaipuru (2010.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu3) (2016.) • Skupina spomenika grada Khajurahoa (1986.) • Hram sunca u Konarku (1984.) • Kutab minaret s pripadajućim spomenicima u Delhiju (1993.) • Spomenici Mahabalipurama (1984.) • Mahabodhi (2002.) • Nalanda Mahavihara (Sveučilište Nalanda) u Biharu (2016.) • Spomenici Pattadakala (1987.) • Indijske planinske pruge (1999.) • Rajasthanske brdske utvrde (2013.) • Rani-ki-Vav (2014.) • Budistički spomenici Sanchija (1989.) • Taj Mahal (1983.) • Viktorijanski i art deco Mumbai (2018.)
Indijska zastava
Prirodna baština (7)
Mješovita baština (1)
Nematerijalna
svjetska baština (8)
Ples Chhau (2010.) • Kalbelia, narodne pjesme i plesovi Radžastana (2010.) • Kutiyattam, sanskritsko kazalište (2008.) • Ladakh, budističko naricanje - recitacija svetih budističkih tekstova u himalajskim područjima Indije, Jammuu i Kašmiru (2012.) • Mudiyettu, ritualno kazalište i plesna drama Kerale (2010.) • Novruz, proslava iranske Nove godine2) (2009.) • Ramlila, tradicionalna izvedba Ramajane (2008.) • Ramman, vjerski festival i kazalište u Garhwal Himalajama (2009.) • Sankirtana, obredno pjevanje, bubnjanje i ples iz Manipura (2012.) • Tradicionalna umješnost izrade pomagala od kositra i bakra zajednice Thathera u Jandiala Guruu, Punjab (2014.)

1) Zajednička svjetska baština Indije i Bangladeša.   2) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  3) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1] 

+

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Rani-ki-Vav&oldid=558027"