Slavenka Drakulić

Slavenka Drakulić r. Sušanj (Sušak, Rijeka, 4. srpnja 1949.) hrvatska književnica i novinarka, živi u Stockholmu i Zagrebu. Jedna od najpoznatijih hrvatskih feministica u doba Jugoslavije.

Životopis

Rodila se je na Sušaku u obitelji Hrvata. Otac joj je s današnjeg riječkog predgrađa Pehlina, a materina obitelj je iz Omišlja. Otac Ivan Sušanj bio je u partizanima od 1941., a poslije je bio oficir JNA zbog čega joj se je obitelj često selila. Radila je u srednjoj školi kao profesorica. Potom je radila u političkom tjendiku Danasu, a od 1985. u Startu, časopisu pod krovom Vjesnika. Iako su to bila vremena kad su ispadi velikosrpskih nacionalista bili sve širi i dolazili sa sve viših položaja, pa se je u Hrvatskoj razbijala dugogodišnja šutnja i javno iskazivao sve snažniji otpor tim izljevima, i reakcija nije zahtijevala veliku političku hrabrost kao nekada, Drakulić "nije bila u prvoj liniji novinara koji su se borili protiv velikosrpskog nacionalizma.".

Udavala se je više puta. Prvi brak joj je bio sa Slobodanom Drakulićem, sinom generala Veljka Drakulića, Srbina koji je bio čelnik UDBE nakon odlaska Ivana Steve Krajačića s tog položaja. Uzela je suprugovo prezime, koje je poslije zadržala i nakon sljedećih brakova. Drugi brak bio je s Mirkom Ilićem. U poznoj dobi udala se za švedskog novinara Richarda Swartza, koji piše za Dagens Nyheter koji je slobodni kolumnist na uredničkoj stranici. Iskazao se tekstovima u kojima bezočno blati Hrvatsku optužbama za desni ekstremizam, ponavljajući ispraznice, mitove i stereotipe jugokomunističke publicistike i historiografije.

Stvarateljstvo

Pored mnogih priča i eseja, Slavenka Drakulić objavila je šest romana i pet publicističkih knjiga, koje su prevedene na više od dvadeset europskih i svjetskih jezika. Uz povremene boravke u inozemstvu, od kraja 1960-ih živi i radi u Zagrebu, te je dio njezina spisateljskog rada posvećen zagrebačkim temama, dok se u cjelini za njezin opus može kazati da je vezan uz problematiku suvremene hrvatske stvarnosti, bilo da je riječ o razini egzistencije pojedinca, bilo da se radi o kontekstualizaciji Hrvatske unutar iskustva drugih tranzicijskih zemalja.

Hologrami straha (1987.), njezin prvi roman, otvara ciklus autobiografske i biografske pripovjedne proze, koji čine romani Mramorna koža, Božanska glad, Kao da me nema (po kojem je snimljen istoimeni film), Frida ili o boli.

Autobiografski sadržaji, koji obilježavaju pripovjedni opus S. Drakulić, uključujući i njezine novinske članke, eseje i priče, određeni su prelaženjem iz dokumentarnoga u fikcionalno, iz osobnoga i intimnoga, u opće i javno. U svim romanima Slavenke Drakulić središnja je tema žensko tijelo – tijelo koje je izloženo pogledu izvana, vanjskom oku, izloženo opasnosti, nekoj vrsti krajnjih, radikalnih stanja. Umjesto bolesti, govori o silovanju, ljubavnoj strasti, kanibalizmu.

U romanu, Frida ili o boli tema je umjetnička transformacija iskustva bolesti na primjeru života slikarice Fride Kahlo. U njezinim romanima spajaju se sve temeljne odrednice ženskog teksta: ženski glas iz ženske vizure pripovijeda o specifično ženskom iskustvu.

Publicističku karijeru Slavenka Drakulić započela je knjigom feminističkih eseja Smrtni grijesi feminizma (1984.), kultne knjige hrvatskog feminizma. U smislu javnoga angažmana, Slavenka Drakulić ima izrazito osviještenu poziciju da je svako (osobno) djelovanje ujedno i političko. Stoga je njezinom književnom opusu supripadna i feministička publicistička djelatnost. U cjelini njezina publicističkog rada, riječ je o analitičko-publicističkom stilu izrazito obilježenom polemičkim kontekstom, koji se bavi ključnim temama hrvatske stvarnosti, posebno nakon pada komunizma.

How We Survived Communism and Even Laughed, Balkan Express i Cafe Europa, postali su u hrvatskom izdanju dijelovi trilogije Kako smo preživjeli komunizam, Kako smo preživjeli rat i Kako smo preživjeli postkomunizam.

I najmanji detalji iz naših dnevnih života ulaze u priču Slavenke Drakulić, ili postaju povodom za razmišljanje o onome kako živimo i što nam se zapravo u životu zbiva. U smislu formalnih osobina, u tim se tekstovima gubi granica između eseja i priča, jer se u njima istovremeno i pripovijeda i opisuje i reflektira. Izuzetan smisao za detalje, za prepoznavanje neke na prvi pogled beznačajne pojedinosti koja će postati središnjom slikom priče, osnovno je obilježje pripovjednoga stila Slavenke Drakulić u kratkoj formi, kojom je osvojila najširu svjetsku publiku.

Prevagu općeg nad pojedinačnim Slavenka Drakulić ponajprije razotkriva u pričama o komunističkom razdoblju, na čije oblike svakodnevnog života danas uglavnom gledamo s ironijom. Kod književne kritike lijevog postjugoslavenskog miljea, glorificira ju se i tvrdi da je primjerice njezina knjiga Oni ne bi ni mrava zgazili, doživjela poseban uspjeh, i da govori o ratu i posljedicama rata na sudbine pojedinca, o zločinima i odnosu zločinca i žrtve. Međutim ona u knjizi problematizira i psihologizira ratne zločince iz doba velikosrpske agresije. Iako u knjizi nije izravno zagazila u politiku, nije ni odmakla od nje. Štaviše napisala je: "Moja je generacija odrasla ne poznajući povijest – povijest koju smo naučili bila je obična laž i obmana... Do rata je....došlo zbog stvaranja hrvatske nacionalne države, što je uključivalo i ‘etničko čišćenje’. 200.000 Srba bilo je primorano napustiti Krajinu; njihovi su domovi zapaljeni i opljačkani; srpski civili u Gospiću, Pakracu i Sisku masovno su ubijani; hrvatski vojnici držali su oko 24.000 Muslimana u hercegovačkim logorima, Hrvati su ubili 116 civila u Ahmićima, raznijeli most u Mostaru i u Zagrebu ubili obitelj Zec", kritizivravši u raspravama one koji misle da je svaka hrvatska država bolja od i najbolje Jugoslavije. Sveukupno, iskazala je zadršku prema pravu hrvatskog naroda, kao i osamostaljenoj, međunarodno priznatoj hrvatskoj državi, gotovo se ne obazirući na posljedice koje su Hrvati doživjeli boreći se za svoj status.

Knjiga Tijelo njezina tijela govori o doniranju organa radi spašavanja života drugih.

Popis djela

• "Smrtni grijesi feminizma" (eseji), Znanje, Zagreb, 1984.
• "Hologrami straha" (roman), Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1987., ISBN 86-399-0077-9
• "Mramorna koža" (roman), Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1989., ISBN 86-399-02338-0 
• "How we survived communism and even laughed" (eseji), Hutchinson, London 1992.
• "The Balkan Express"(eseji) W.W. Norton, New York 1993.
• "Božanska glad" (roman), Durieux, Zagreb 1995.
• "Cafe Europa" (eseji), Abacus, London 1996.
• "Kako smo preživjeli" (eseji), Feral Tribune, Split 1997.
• "Kao da me nema" (roman), Feral Tribune, Split 1999.
• "Oni ne bi ni mrava zgazili" (eseji), Kultura & Rasvjeta, Split, 2003., ISBN 953-7075-17-6
• "Sabrani romani", Profil, Zagreb, 2003.
• "Sabrani eseji", Profil, Zagreb, 2005.
• "Tijelo njenog tijela", Jutarnji list, Zagreb, 2006.
• "Frida ili o boli" (roman), Profil,, Zagreb 2007.
• "Two underdogs and a cat" (eseji), Seagull Books . London, NY, Calcutta 2009.
• "Basne o komunizmu" (eseji), Profil, Zagreb, 2009.
• "Optužena" (roman), V.B.Z., Zagreb, 2012.
• "Dora i Minotaur: Moj život s Picassom" (roman), Fraktura, Zaprešić, 2015.
• "Mileva Einstein, teorija tuge" (roman), Fraktura, Zaprešić, 2016.

Vanjske poveznice

• Službena stranica Slavenke Drakulić