More actions
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Taras Grigorjevič Pečeny'''<ref>Igor Čolaković: [https://www.varazdinske-vijesti.hr/drustvo/intervju-lidija-bobic-osmijeh-djeteta-najveca-mi-je-satisfakcija-za-dugogodisnji-rad-67603 '' INTERVJU Lidija Bobić: Osmijeh djeteta najveća mi je satisfakcija za dugogodišnji rad '']. Varaždinske vijesti, 19. veljače 2023.</ref> (ukr. ''Тарас Печений''), [[Ukrajinci|ukrajinski]] [[violinist]] i [[glazbeni pedagog]]. Otac ukr.-slo. violinistice [[Oksana Pečeny|Oksane Pečene Dolenc]]. | '''Taras Grigorjevič Pečeny'''<ref>Igor Čolaković: [https://www.varazdinske-vijesti.hr/drustvo/intervju-lidija-bobic-osmijeh-djeteta-najveca-mi-je-satisfakcija-za-dugogodisnji-rad-67603 '' INTERVJU Lidija Bobić: Osmijeh djeteta najveća mi je satisfakcija za dugogodišnji rad '']. Varaždinske vijesti, 19. veljače 2023.</ref> (ukr. ''Тарас Печений'', u tisku i u obliku ''Taras Pecheny'')(Dnipropetrovska oblast, [[glazba u 1948.|1948.]]<ref name=cszg>[https://conductingstudiozg.hr/post.php?id=20250421213753 ''Taras Pecheny'']. Conducting Studio Zagreb. Pristupljeno 29. listopada 2025.</ref>), [[Ukrajinci|ukrajinski]] [[violinist]] i [[glazbeni pedagog]]. Otac ukr.-slo. violinistice [[Oksana Pečeny|Oksane Pečene Dolenc]]. | ||
Smatra ga se jednim od zadnjim predstavnika škole Jurija Jankeleviča. <ref name=cszg/> | |||
U Ukrajini je bio glazbenim pedagogom na Državnom Konzervatoriju „ Petar Iljič Čajkovski” u Kijevu. Među njegove studente spada hrvatska glazbena pedagogica [[Lidija Bobić]] ([[Glazbena škola u Varaždinu]]).<ref>[https://glazbena.hr/gudacki/ ''Gudački odjel. Pročelnica Lidija Bobić'']. Glazbena škola u Varaždinu. Pristupljeno 28. listopada 2025.</ref> | == Životopis == | ||
Rodio se je 1948. godine. Diplomirao je u Kijevu na Konzervatoriju imena P. I. Čajkovskoga u razredima prof. Olge Parhomenko i Bogodara Kotorovića, laureata natjecanja Paganinija i Enescoa. Na istoj je ustanovi magistrirao 1975. kod prof. Kotorovića i stekao naslov koncertnog i orkestralnog solista te predavača za konzervatorij. Tijekom školovanja vježbao je svirati s uglednim glazbenicima kao što su [[Mstislav Rostropovič]], Jevgenija Čugajeva, Jurij Jankelevič i ini. <ref name=cszg/> | |||
Kao solist nastupao je s orkestrima kao što su Kijevska filharmonija, Ukrajinski državni simfonijski orkestar, orkestar [[Ukrajinska nacionalna opera|Ukrajinske nacionalne opere imena Tarasa Ševčenka]], [[Varadinski komorni orkestar]], [[Simfonijski orkestar HRT-a]] i [[Zagrebačka filharmonija]]. Svirao je u uglednim orkestrima i ansamblima: kao prva violina u Kijevskom filharmonijskom kvartetu, koncertni majstor Ukrajinskog državnog simfonijskog orkestra u Kijevu, Kijevskoj državnoj operi, Mariborskoj operi i Simfonijskom orkestru HRT-a. <ref name=cszg/> | |||
U Ukrajini je bio glazbenim pedagogom na Državnom Konzervatoriju „ Petar Iljič Čajkovski” u Kijevu. Među njegove studente spada hrvatska glazbena pedagogica [[Lidija Bobić]] ([[Glazbena škola u Varaždinu]]).<ref>[https://glazbena.hr/gudacki/ ''Gudački odjel. Pročelnica Lidija Bobić'']. Glazbena škola u Varaždinu. Pristupljeno 28. listopada 2025.</ref> Uz vrlo uspješnu karijeru glazbenog pedagoga na Konzervatoriju Čajkovskog u Kijevu, ostvario ju je i u Slovenij na mariborskom sveučilištu te u Zagrebu na Muzičkoj akademiji. <ref name=cszg/> | |||
Godine 1991. je postao [[koncertni majstor|koncertnim majstorom]] [[Simfonični Orkester SNG Maribor|Simfonijskog orkestra SNG]] iz Maribora. Nakon dvije godine rada otišao je u Zagreb, u kojem od 1993. je na mjestu prvog koncertnog majstora u [[Simfonijski orkestar HRT-a|Simfonijskom orkestru HRT-a]]. Redovno surađuje sa [[Zagrebačka filharmonija|Zagrebačkom filharmonijom]] kao koncertni majstor. Od 2005. je profesor na [[MUZA|Muzičkoj akademiji]] u Zagrebu. Kao [[solist]] je nastupao s Ukrajinskim komornim orkestrom, Zagrebačkom filarhonijom, Orkestrom HRT-a i inima. | Godine 1991. je postao [[koncertni majstor|koncertnim majstorom]] [[Simfonični Orkester SNG Maribor|Simfonijskog orkestra SNG]] iz Maribora. Nakon dvije godine rada otišao je u Zagreb, u kojem od 1993. je na mjestu prvog koncertnog majstora u [[Simfonijski orkestar HRT-a|Simfonijskom orkestru HRT-a]]. Redovno surađuje sa [[Zagrebačka filharmonija|Zagrebačkom filharmonijom]] kao koncertni majstor. Od 2005. je profesor na [[MUZA|Muzičkoj akademiji]] u Zagrebu. Kao [[solist]] je nastupao s Ukrajinskim komornim orkestrom, Zagrebačkom filarhonijom, Orkestrom HRT-a i inima. | ||
| Redak 8: | Redak 14: | ||
Hrvatski skladatelj [[Davor Bobić]] je skladao ''Sonatu za violinu i klavir'' (1993.) koju je posvetio Tarasu Pečenom. Pečeny je i praizveo to djelo uz klavirsku pratnju Olge Pečeny na autorskom koncertu 1994. u zagrebačkom Hrvatskom glazbenom zavodu. Za potrebe Hrvatskoga radija snimio ga je Taras Pečeny uz pijanisticu [[Srebrenka Poljak|Srebrenku Poljak]].<ref name=ruta>Ruta Bobić: [https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:116:242711 ''Violinistički opus Davora Bobića''], Muzička akademija u Zagrebu. Zagreb, 2025. NSK. Str. 12.</ref> | Hrvatski skladatelj [[Davor Bobić]] je skladao ''Sonatu za violinu i klavir'' (1993.) koju je posvetio Tarasu Pečenom. Pečeny je i praizveo to djelo uz klavirsku pratnju Olge Pečeny na autorskom koncertu 1994. u zagrebačkom Hrvatskom glazbenom zavodu. Za potrebe Hrvatskoga radija snimio ga je Taras Pečeny uz pijanisticu [[Srebrenka Poljak|Srebrenku Poljak]].<ref name=ruta>Ruta Bobić: [https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:116:242711 ''Violinistički opus Davora Bobića''], Muzička akademija u Zagrebu. Zagreb, 2025. NSK. Str. 12.</ref> | ||
== Nagrade i priznanja == | |||
Osvojio brojne državne nagrade. Bio je jednim od laureata sovjetskog saveznog natjecanja u Erevanu 1972. godine.<ref name=cszg/> | |||
== Vidi == | == Vidi == | ||
Posljednja izmjena od 29. listopad 2025. u 05:46
Taras Grigorjevič Pečeny[1] (ukr. Тарас Печений, u tisku i u obliku Taras Pecheny)(Dnipropetrovska oblast, 1948.[2]), ukrajinski violinist i glazbeni pedagog. Otac ukr.-slo. violinistice Oksane Pečene Dolenc. Smatra ga se jednim od zadnjim predstavnika škole Jurija Jankeleviča. [2]
Životopis
Rodio se je 1948. godine. Diplomirao je u Kijevu na Konzervatoriju imena P. I. Čajkovskoga u razredima prof. Olge Parhomenko i Bogodara Kotorovića, laureata natjecanja Paganinija i Enescoa. Na istoj je ustanovi magistrirao 1975. kod prof. Kotorovića i stekao naslov koncertnog i orkestralnog solista te predavača za konzervatorij. Tijekom školovanja vježbao je svirati s uglednim glazbenicima kao što su Mstislav Rostropovič, Jevgenija Čugajeva, Jurij Jankelevič i ini. [2]
Kao solist nastupao je s orkestrima kao što su Kijevska filharmonija, Ukrajinski državni simfonijski orkestar, orkestar Ukrajinske nacionalne opere imena Tarasa Ševčenka, Varadinski komorni orkestar, Simfonijski orkestar HRT-a i Zagrebačka filharmonija. Svirao je u uglednim orkestrima i ansamblima: kao prva violina u Kijevskom filharmonijskom kvartetu, koncertni majstor Ukrajinskog državnog simfonijskog orkestra u Kijevu, Kijevskoj državnoj operi, Mariborskoj operi i Simfonijskom orkestru HRT-a. [2]
U Ukrajini je bio glazbenim pedagogom na Državnom Konzervatoriju „ Petar Iljič Čajkovski” u Kijevu. Među njegove studente spada hrvatska glazbena pedagogica Lidija Bobić (Glazbena škola u Varaždinu).[3] Uz vrlo uspješnu karijeru glazbenog pedagoga na Konzervatoriju Čajkovskog u Kijevu, ostvario ju je i u Slovenij na mariborskom sveučilištu te u Zagrebu na Muzičkoj akademiji. [2]
Godine 1991. je postao koncertnim majstorom Simfonijskog orkestra SNG iz Maribora. Nakon dvije godine rada otišao je u Zagreb, u kojem od 1993. je na mjestu prvog koncertnog majstora u Simfonijskom orkestru HRT-a. Redovno surađuje sa Zagrebačkom filharmonijom kao koncertni majstor. Od 2005. je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kao solist je nastupao s Ukrajinskim komornim orkestrom, Zagrebačkom filarhonijom, Orkestrom HRT-a i inima.
Kao gostujući koncertni majstor svirao je s Varaždinskim komornim orkestrom.[4]
Hrvatski skladatelj Davor Bobić je skladao Sonatu za violinu i klavir (1993.) koju je posvetio Tarasu Pečenom. Pečeny je i praizveo to djelo uz klavirsku pratnju Olge Pečeny na autorskom koncertu 1994. u zagrebačkom Hrvatskom glazbenom zavodu. Za potrebe Hrvatskoga radija snimio ga je Taras Pečeny uz pijanisticu Srebrenku Poljak.[5]
Nagrade i priznanja
Osvojio brojne državne nagrade. Bio je jednim od laureata sovjetskog saveznog natjecanja u Erevanu 1972. godine.[2]
Vidi
- Olga Pečeny, glasoviračica
Izvori
- ↑ Igor Čolaković: INTERVJU Lidija Bobić: Osmijeh djeteta najveća mi je satisfakcija za dugogodišnji rad . Varaždinske vijesti, 19. veljače 2023.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Taras Pecheny. Conducting Studio Zagreb. Pristupljeno 29. listopada 2025.
- ↑ Gudački odjel. Pročelnica Lidija Bobić. Glazbena škola u Varaždinu. Pristupljeno 28. listopada 2025.
- ↑ O nama. Varaždinski komorni orkestar. Pristupljeno 28. listopada 2025.
- ↑ Ruta Bobić: Violinistički opus Davora Bobića, Muzička akademija u Zagrebu. Zagreb, 2025. NSK. Str. 12.
Vanjske poveznice
- LÁSZLÓ KUTI, OKSANA PEČENY, AKEMI MURAKAMI Kulturni dom Nova Gorica