Gaudencije Ivančić: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
Nema sažetka uređivanja
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Gaudencije Ivančić'''-->Fra '''Gaudencije Ivančić'''([[Grabovica]], [[1900.]] {{--}} [[Humac]], [[1986.]]), hrvatski katolički svećenik iz reda  [[franjevci|franjevaca]]. Žrtva jugokomunističkih progona. [[14. veljače]] [[1945.]] [[Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata|partizanske]] su snage ušle u [[Mostar]] i iste večeri upali u [[Franjevačka crkva i samostan sv. Petra i Pavla u Mostaru|franjevački samostan]], izabrali sedmoricu franjevaca, odveli ih i [[pokolj franjevaca u Mostaru 14. veljače 1945.|smaknuli]].<ref name="mir i dobro-Vukšić"/> Samo te 1945. ubijena su 104 katolička svećenika u BiH, u Hercegovini 16.000 vjernika i u cijelom Drugome svjetskom ratu i poraću 10% katolika Hrvata u BiH. Toliki broj stradalih nije skup nasumičnih izgreda, nego temeljito isplanirano iskorjenjivanje i uništenje Katoličke Crkve i Hrvata.<ref name="mir i dobro-Sveta misa">Priredio: mons. dr. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH: [https://www.franjevci.info/sites/default/files/mir-i-dobro/mir_i_dobro_1_2014.pdf ''Sveta misa za pobijene fratre i puk u Mostaru 14. 2. 2014''], Mir i dobro, Hercegovačka franjevačka provincija, XLVI, br. 1, travanj 2014. Pristupljeno 23. ožujka 2019. </ref> Neke su fratre ostavili u samostanu, od kojih je dio i preživio. Među njima je bio fra Gaudencije Ivančić. Bio je svjedok očevidac cijelog događanja u samostanu sve do trenutka nasilnoga odvođenja svoje subraće. Sutradan je s fra Pavom Dragićevićem, išao k predstavniku nove vlasti i tražio svoju subraću, no u Komandi mjesta samo su zabilježili imena osoba koje su tražili i nikad im nisu javili, unatoč obećanju. Poslije proganjan u jugokomunističkom režimu koji ga je osudio na 10 godina zatvora, od čega je 6 proveo na robiji. Jedan od fratara koji je preživio partizanski zločin nad svećenicima. 3. veljače 1986., malo prije svoje smrti, izdiktirao je u [[Franjevački samostan u Humcu|samostanu Humcu]] kod Ljubuškoga fra Jozi Vasilju svoja sjećanja na taj strahotni dan.<ref name="mir i dobro-Vukšić">Priredio: mons. dr. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH: [https://www.franjevci.info/sites/default/files/mir-i-dobro/mir_i_dobro_1_2014.pdf ''Kako je ubijeno sedam fratara u Mostaru 14. veljače 1945.''], Mir i dobro, Hercegovačka franjevačka provincija, XLVI, br. 1, travanj 2014. Pristupljeno 23. ožujka 2019., str. 91.-92. </ref>
Fra '''Gaudencije Ivančić'''([[Grabovica]], [[1900.]] [[Humac]], [[1986.]]), hrvatski katolički svećenik iz reda  [[franjevci|franjevaca]]. Žrtva jugokomunističkih progona. [[14. veljače]] [[1945.]] [[Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata|partizanske]] su snage ušle u [[Mostar]] i iste večeri upali u [[Franjevačka crkva i samostan sv. Petra i Pavla u Mostaru|franjevački samostan]], izabrali sedmoricu franjevaca, odveli ih i [[pokolj franjevaca u Mostaru 14. veljače 1945.|smaknuli]].<ref name="mir i dobro-Vukšić"/> Samo te 1945. ubijena su 104 katolička svećenika u BiH, u Hercegovini 16.000 vjernika i u cijelom Drugome svjetskom ratu i poraću 10% katolika Hrvata u BiH. Toliki broj stradalih nije skup nasumičnih izgreda, nego temeljito isplanirano iskorjenjivanje i uništenje Katoličke Crkve i Hrvata.<ref name="mir i dobro-Sveta misa">Priredio: mons. dr. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH: [https://www.franjevci.info/sites/default/files/mir-i-dobro/mir_i_dobro_1_2014.pdf ''Sveta misa za pobijene fratre i puk u Mostaru 14. 2. 2014''], Mir i dobro, Hercegovačka franjevačka provincija, XLVI, br. 1, travanj 2014. Pristupljeno 23. ožujka 2019. </ref> Neke su fratre ostavili u samostanu, od kojih je dio i preživio. Među njima je bio fra Gaudencije Ivančić. Bio je svjedok očevidac cijelog događanja u samostanu sve do trenutka nasilnoga odvođenja svoje subraće. Sutradan je s fra Pavom Dragićevićem, išao k predstavniku nove vlasti i tražio svoju subraću, no u Komandi mjesta samo su zabilježili imena osoba koje su tražili i nikad im nisu javili, unatoč obećanju. Poslije proganjan u jugokomunističkom režimu koji ga je osudio na 10 godina zatvora, od čega je 6 proveo na robiji. Jedan od fratara koji je preživio partizanski zločin nad svećenicima. 3. veljače 1986., malo prije svoje smrti, izdiktirao je u [[Franjevački samostan u Humcu|samostanu Humcu]] kod Ljubuškoga fra Jozi Vasilju svoja sjećanja na taj strahotni dan.<ref name="mir i dobro-Vukšić">Priredio: mons. dr. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH: [https://www.franjevci.info/sites/default/files/mir-i-dobro/mir_i_dobro_1_2014.pdf ''Kako je ubijeno sedam fratara u Mostaru 14. veljače 1945.''], Mir i dobro, Hercegovačka franjevačka provincija, XLVI, br. 1, travanj 2014. Pristupljeno 23. ožujka 2019., str. 91.-92. </ref>


== Izvori ==
== Izvori ==
Redak 8: Redak 8:


[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici]]
[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici]]
[[Kategorija:Bosanskohercegovački franjevci]]
[[Kategorija:Bosanskohercegovački franjevci]]

Posljednja izmjena od 13. svibanj 2025. u 01:51

Fra Gaudencije Ivančić(Grabovica, 1900.Humac, 1986.), hrvatski katolički svećenik iz reda franjevaca. Žrtva jugokomunističkih progona. 14. veljače 1945. partizanske su snage ušle u Mostar i iste večeri upali u franjevački samostan, izabrali sedmoricu franjevaca, odveli ih i smaknuli.[1] Samo te 1945. ubijena su 104 katolička svećenika u BiH, u Hercegovini 16.000 vjernika i u cijelom Drugome svjetskom ratu i poraću 10% katolika Hrvata u BiH. Toliki broj stradalih nije skup nasumičnih izgreda, nego temeljito isplanirano iskorjenjivanje i uništenje Katoličke Crkve i Hrvata.[2] Neke su fratre ostavili u samostanu, od kojih je dio i preživio. Među njima je bio fra Gaudencije Ivančić. Bio je svjedok očevidac cijelog događanja u samostanu sve do trenutka nasilnoga odvođenja svoje subraće. Sutradan je s fra Pavom Dragićevićem, išao k predstavniku nove vlasti i tražio svoju subraću, no u Komandi mjesta samo su zabilježili imena osoba koje su tražili i nikad im nisu javili, unatoč obećanju. Poslije proganjan u jugokomunističkom režimu koji ga je osudio na 10 godina zatvora, od čega je 6 proveo na robiji. Jedan od fratara koji je preživio partizanski zločin nad svećenicima. 3. veljače 1986., malo prije svoje smrti, izdiktirao je u samostanu Humcu kod Ljubuškoga fra Jozi Vasilju svoja sjećanja na taj strahotni dan.[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 Priredio: mons. dr. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH: Kako je ubijeno sedam fratara u Mostaru 14. veljače 1945., Mir i dobro, Hercegovačka franjevačka provincija, XLVI, br. 1, travanj 2014. Pristupljeno 23. ožujka 2019., str. 91.-92.
  2. Priredio: mons. dr. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH: Sveta misa za pobijene fratre i puk u Mostaru 14. 2. 2014, Mir i dobro, Hercegovačka franjevačka provincija, XLVI, br. 1, travanj 2014. Pristupljeno 23. ožujka 2019.