Sveti Rajnerije: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m Zamjena teksta - '{{Predložak:' u '{{'
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Sveti Rajnerije'''-->{{Infookvir svetac
{{Infookvir svetac
| ime                                = Sveti Rajnerije
| ime                                = Sveti Rajnerije
| slika                              =  
| slika                              =  
| opis_slike                        =  
| opis_slike                        =  
| naslov                            =  
| naslov                            =  
| nadnevak rođenja                  = oko {{kršćanstvo u|1100}}
| nadnevak rođenja                  = oko [[kršćanstvo u 1100.|1100.]]
| mjesto rođenja                    = [[Romagna]]?
| mjesto rođenja                    = [[Romagna]]?
| nadnevak smrti                    = [[4. kolovoza]] {{kršćanstvo u|1180}}
| nadnevak smrti                    = [[4. kolovoza]] [[kršćanstvo u 1180.|1180.]]
| mjesto smrti                      = [[Dubrava (Omiš)]]
| mjesto smrti                      = [[Dubrava (Omiš)]]
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =  
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =  
Redak 19: Redak 19:
| glavna svetišta                    =  
| glavna svetišta                    =  
}}
}}
'''Sveti Rajnerije''' ili '''sv. Arnir''' ([[Romagna]], [[Italija]], o.  {{kršćanstvo u|1100}} - [[Dubrava (Omiš)|Dubrava]], [[4. kolovoza]]  {{kršćanstvo u|1180}}), bio je splitski [[nadbiskup]] i [[kršćanski mučenici|mučenik]], a danas se slavi i kao suzaštitnik grada [[Split]]a.
'''Sveti Rajnerije''' ili '''sv. Arnir''' ([[Romagna]], [[Italija]], o.  [[kršćanstvo u 1100.|1100.]] - [[Dubrava (Omiš)|Dubrava]], [[4. kolovoza]]  [[kršćanstvo u 1180.|1180.]]), bio je splitski [[nadbiskup]] i [[kršćanski mučenici|mučenik]], a danas se slavi i kao suzaštitnik grada [[Split]]a.


== Životopis ==
== Životopis ==


Za splitskoga nadbiskupa imenovan je  {{kršćanstvo u|1175}} godine. Išao je zajedno s nekoliko splitskih plemića u [[Carigrad]] da se pokloni caru Emanuelu. Godine {{kršćanstvo u|1177}} sazvao je apostolski legat Rajmund provincijalni crkveni sabor u Splitu na koji su pozvani svi metropliti i biskupi, ali nije poznato što se riješavalo na tom sinodu.<ref name="Novak">Novak, Grga, Povijest Splita I.</ref>{{is|str. 104.-105.}}
Za splitskoga nadbiskupa imenovan je  [[kršćanstvo u 1175.|1175.]] godine. Išao je zajedno s nekoliko splitskih plemića u [[Carigrad]] da se pokloni caru Emanuelu. Godine[[kršćanstvo u 1177.|1177.]] sazvao je apostolski legat Rajmund provincijalni crkveni sabor u Splitu na koji su pozvani svi metropliti i biskupi, ali nije poznato što se riješavalo na tom sinodu.<ref name="Novak">Novak, Grga, Povijest Splita I.</ref>{{is|str. 104.-105.}}


Došao je u spor sa [[Kačići|Kačićima]] zbog granica crkvenog imanja koje se nalazilo na granici posjeda između splitske i [[omiš]]ke komune te je 4. kolovoza 1180. godine kamenovan u klancu južno od sela [[Dubrava (Omiš)|Dubrava]] u [[Poljica|Poljicima]]. Tijelo mu je preneseno u Split u [[Benediktinski samostan sv. Arnira u Splitu|ženski samostan sv. Benedikta]].<ref name="Novak"/>{{is|str. 107.-108.}} Crkvica Svetog Arnira (Rajnerija) sagrađena je od kamenog klesanca u planinskom klancu na mjestu pogibije, a u podu crkvice do danas izvire voda, za koju puk vjeruje da je čudotvorna.  
Došao je u spor sa [[Kačići|Kačićima]] zbog granica crkvenog imanja koje se nalazilo na granici posjeda između splitske i [[omiš]]ke komune te je 4. kolovoza 1180. godine kamenovan u klancu južno od sela [[Dubrava (Omiš)|Dubrava]] u [[Poljica|Poljicima]]. Tijelo mu je preneseno u Split u [[Benediktinski samostan sv. Arnira u Splitu|ženski samostan sv. Benedikta]].<ref name="Novak"/>{{is|str. 107.-108.}} Crkvica Svetog Arnira (Rajnerija) sagrađena je od kamenog klesanca u planinskom klancu na mjestu pogibije, a u podu crkvice do danas izvire voda, za koju puk vjeruje da je čudotvorna.  


Papa [[Siksto V.]] dao ga je {{kršćanstvo u|1589}} navesti kao svetoga u potpisu pod fresku u [[Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima|crkvi svetog Jeronima u Rimu]], a papa [[Aleksandar VIII.]] je {{kršćanstvo u|1690}} godine odobrio njegov oficij i imenovao ga suzaštitnikom [[Splitsko-makarska nadbiskupija|Splitske nadbiskupije]].
Papa [[Siksto V.]] dao ga je [[kršćanstvo u 1589.|1589.]] navesti kao svetoga u potpisu pod fresku u [[Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima|crkvi svetog Jeronima u Rimu]], a papa [[Aleksandar VIII.]] je [[kršćanstvo u 1690.|1690.]] godine odobrio njegov [[oficij]] i imenovao ga suzaštitnikom [[Splitsko-makarska nadbiskupija|Splitske nadbiskupije]].


== Izvori ==
== Izvori ==

Inačica od 22. travanj 2025. u 03:06

Sveti Rajnerije
Rođen oko 1100.
Romagna?
Preminuo 4. kolovoza 1180.
Dubrava (Omiš)
Kanoniziran prije 1589.
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Spomendan 4. kolovoza
Zaštitnik gradova, krajeva i država grad Split
Portal o kršćanstvu

Sveti Rajnerije ili sv. Arnir (Romagna, Italija, o. 1100. - Dubrava, 4. kolovoza 1180.), bio je splitski nadbiskup i mučenik, a danas se slavi i kao suzaštitnik grada Splita.

Životopis

Za splitskoga nadbiskupa imenovan je 1175. godine. Išao je zajedno s nekoliko splitskih plemića u Carigrad da se pokloni caru Emanuelu. Godine1177. sazvao je apostolski legat Rajmund provincijalni crkveni sabor u Splitu na koji su pozvani svi metropliti i biskupi, ali nije poznato što se riješavalo na tom sinodu.[1]:str. 104.-105.

Došao je u spor sa Kačićima zbog granica crkvenog imanja koje se nalazilo na granici posjeda između splitske i omiške komune te je 4. kolovoza 1180. godine kamenovan u klancu južno od sela Dubrava u Poljicima. Tijelo mu je preneseno u Split u ženski samostan sv. Benedikta.[1]:str. 107.-108. Crkvica Svetog Arnira (Rajnerija) sagrađena je od kamenog klesanca u planinskom klancu na mjestu pogibije, a u podu crkvice do danas izvire voda, za koju puk vjeruje da je čudotvorna.

Papa Siksto V. dao ga je 1589. navesti kao svetoga u potpisu pod fresku u crkvi svetog Jeronima u Rimu, a papa Aleksandar VIII. je 1690. godine odobrio njegov oficij i imenovao ga suzaštitnikom Splitske nadbiskupije.

Izvori

  1. 1,0 1,1 Novak, Grga, Povijest Splita I.

Literatura

  • Novak, Grga, Povijest Splita I., Čakavski sabor, Split, 1978.