Bančiang: razlika između inačica

Inačica od 8. travanj 2025. u 02:09

Predložak:UNESCO-svjetska baština Bančiang (tajlandski: แหล่งโบราณคดี บ้านเชียง) je prapovijesni arheološki lokalitet u tajlandskoj pokrajini Udon Thani koji je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1992. god.

Naime, znanstvenike je 1966. godine iznenadilo otkriće ovog lokaliteta starog oko 5,000 godina, s keramičkim i metalnim predmetima, jer se do tada vjerovalo kako je u to vrijeme metalurgija razvijena samo u Prednjoj Aziji i na Dalekom istoku. Antropolog Steve Young je otkrio ovaj lokalitet^[1], a godinu dana kasnije otkriveni su ljudski skeleti i predmeti od bronce (narukvice, prstenje, ogrlice, žice i šipke, vrhovi kopalja, sjekire, kuke i mala zvona) koji su bili pogrebni darovi. Najstariji grobovi nisu imali metalne predmete i stoga pripadaju neolitiku, ali razvijenog poljoprivrednog stanovništva, dok oni s metalnim predmetima pripadaju brončanom dobu, a najmlađi su iz željeznog doba.

Prvim mjerenjima starosti utvrđeno je kako je bančiang kultura potječe od oko 4420.-3400. pr. Kr., što bi bila najstarija kultura brončanog doba na svijetu. No, nakon godina razmatranja i rasprava došlo se do vjerojatnijih vremenskih okvira ove kulture. Posljednjim datirenjam ugljikom-14 došlo se do okvira bančiang kulture od oko 2100. — 200. pr. Kr.

Lokalitet je ponovno osvanuo na naslovnicama svjetskih novina kada su tisuće predmeta s ovog lokaliteta otkriveni u nekoliko kalifornijskih muzeja i drugim lokacijama. Krijumčarenjem predmeta bančiang kulture, danas ima više ovih predmeta u muzejima izvan zemlje, nego na samom lokalitetu. Vlada SAD-a je obećala da će nakon kriminalističke obrade, svi predmeti biti vraćeni u Tajland.^[2].

Izvori

↑ Otkriće Ban Čianga na The Ban Chiang Project, University of Pennsilvania (eng.) Preuzeto 29. lipnja 2011.
↑ Katherine D. Vitale, The war on antiquities: United States law and foreign cultural property, Notre Dame Law Review, The Free Library, 24. siječnja 2008. (eng.) Preuzeto 29. lipnja 2011.

Southeast Asia: A Past Regained, Time Life Books, Alexandria, Virginia 1995., str. 25.–32. (eng.)

Vanjske poveznice

This Ancient Land of Dinosaurs III. (eng.)

[1] Otkriće Ban Čianga na The Ban Chiang Project, University of Pennsilvania (eng.) Preuzeto 29. lipnja 2011.

[2] Katherine D. Vitale, The war on antiquities: United States law and foreign cultural property, Notre Dame Law Review, The Free Library, 24. siječnja 2008. (eng.) Preuzeto 29. lipnja 2011.

[1]

[2]

@@ Redak 13: / Redak 13: @@
 Naime, znanstvenike je 1966. godine iznenadilo otkriće ovog lokaliteta starog oko 5,000 godina, s keramičkim i metalnim predmetima, jer se do tada vjerovalo kako je u to vrijeme [[metalurgija]] razvijena samo u Prednjoj Aziji i na Dalekom istoku. [[Antropologija|Antropolog]] Steve Young je otkrio ovaj lokalitet<ref>[http://penn.museum/banchiang/about/discovery-of-ban-chiang/ Otkriće Ban Čianga] na The Ban Chiang Project, University of Pennsilvania {{eng oznaka}} Preuzeto 29. lipnja 2011.</ref>, a godinu dana kasnije otkriveni su ljudski skeleti i predmeti od [[bronca|bronce]] (narukvice, prstenje, ogrlice, žice i šipke, vrhovi kopalja, sjekire, kuke i mala zvona) koji su bili pogrebni darovi. Najstariji grobovi nisu imali metalne predmete i stoga pripadaju [[neolitik]]u, ali razvijenog poljoprivrednog stanovništva, dok oni s metalnim predmetima pripadaju [[brončano doba|brončanom dobu]], a najmlađi su iz [[željezno doba|željeznog doba]].
-Prvim mjerenjima starosti utvrđeno je kako je bančiang kultura potječe od oko 4420.-3400. pr. Kr., što bi bila najstarija kultura brončanog doba na svijetu. No, nakon godina razmatranja i rasprava došlo se do vjerojatnijih vremenskih okvira ove kulture. Posljednjim [[Datiranje ugljikom-14|datirenjam ugljikom-14]] došlo se do okvira bančiang kulture od oko 2100.-200. pr. Kr.
+Prvim mjerenjima starosti utvrđeno je kako je bančiang kultura potječe od oko 4420.-3400. pr. Kr., što bi bila najstarija kultura brončanog doba na svijetu. No, nakon godina razmatranja i rasprava došlo se do vjerojatnijih vremenskih okvira ove kulture. Posljednjim [[Datiranje ugljikom-14|datirenjam ugljikom-14]] došlo se do okvira bančiang kulture od oko 2100. — 200. pr. Kr.
 Lokalitet je ponovno osvanuo na naslovnicama svjetskih novina kada su tisuće predmeta s ovog lokaliteta otkriveni u nekoliko [[Kalifornija|kalifornijskih]] muzeja i drugim lokacijama. Krijumčarenjem predmeta bančiang kulture, danas ima više ovih predmeta u muzejima izvan zemlje, nego na samom lokalitetu. Vlada SAD-a je obećala da će nakon kriminalističke obrade, svi predmeti biti vraćeni u Tajland.<ref>Katherine D. Vitale, ''[http://www.thefreelibrary.com/The+war+on+antiquities%3A+United+States+law+and+foreign+cultural...-a0202253323 The war on antiquities: United States law and foreign cultural property]'', Notre Dame Law Review, The Free Library, 24. siječnja 2008. {{eng oznaka}} Preuzeto 29. lipnja 2011.</ref>.