Aula Palatina je izgrađena oko 310. god. u sklopu kompleksa palače. Izvorno nije bila samostojeća zgrada, već je imala mnoge manje pripojene zgrade poput trijema, predvorja, vestibula i nekih uslužnih prostorija, a imala je i podno i zidno grijanje (hipokaust).
Tijekom srednjeg vijeka je korištena kao rezidencija trierskih biskupa. Za to je apsida preoblikovana u stambeni prostor, a na vrhu zidova apside dodani su šiljasti tornjići. U 17. stoljeću, nadbiskup Lothar von Metternich dao je napraviti svoju palaču odmah do bazilike, koju je uvelike obnovio i spojio s palačom. Kasnije, u 19. stoljeću, pruski kralj Fridrik Vilim IV. je naredio da se građevina vrati u svoj prvobitni rimski oblik, što je i učinjeno pod nadzorom vojnog arhitekta Carla Schnitzlera. God. 1856., Aula Palatina je postala protestantskom crkvom. God. 1944., izgorjela je u požaru izazvanom zračnim napadom savezničkih snaga u Drugom svjetskom ratu. Kada je sanirana, nakon rata, nisu obnovljene povijesne unutarnje dekoracije iz 19. stoljeća, tako da su iznutra dobro vidljivi izvorni zidovi od opeke.
Proizvodnja i glazba orgulja (2017.) • Sokolarstvo8) (2016.) • Ideja i praksa organizacije zajedničkih interesa u zadrugama (2016.)
1) Izbrisano s popisa 2009.
2) Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke3) Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja
5) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]6) Zajednička svjetska baština Nizozemske, Njemačke i Danske7) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]8) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3]
