Petar Baćević: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Zamjena teksta - '{{dodaj infookvir|vojna osoba}}' u '{{Infookvir vojna osoba |ime = |slika = |opis = |veličina = |datum rođenja = |mjesto rođenja = |datum smrti = |mjesto smrti = |nacionalnost = |državljanstvo = |puno ime = |nadimak = |supruga = |suprug = |titule = |knjige = |služba = |čin = |ratovi = |bitke = |vojska = |rod = |jed...
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Petar Baćević'''-->{{dodaj infookvir|vojna osoba}}
<!--'''Petar Baćević'''-->{{Infookvir vojna osoba
|ime            =
|slika          =
|opis          =
|veličina      =
|datum rođenja  =
|mjesto rođenja =
|datum smrti    =
|mjesto smrti  =
|nacionalnost  =
|državljanstvo  =
|puno ime      =
|nadimak        =
|supruga        =
|suprug        =
|titule        =
|knjige        =
|služba        =
|čin            =
|ratovi        =
|bitke          =
|vojska        =
|rod            =
|jedinice      =
|zapovijedao    =
|odlikovanja    =
}}
'''Petar Baćević''' ([[Nikšić]], [[1898.]] - [[Stara Gradiška]], travanj [[1945.]]) [[odvjetnik]] i [[Četnici|četnički]] [[vojvoda]].
'''Petar Baćević''' ([[Nikšić]], [[1898.]] - [[Stara Gradiška]], travanj [[1945.]]) [[odvjetnik]] i [[Četnici|četnički]] [[vojvoda]].



Posljednja izmjena od 15. travanj 2025. u 20:38

Opći životopisni podatci
Opis vojnoga službovanja

Petar Baćević (Nikšić, 1898. - Stara Gradiška, travanj 1945.) odvjetnik i četnički vojvoda.

Životopis

Sin četničkoga vojvode Maksima. Za Kraljevine Jugoslavije rezervni je major. Studirao je pravo, bavio se odvjetničkim poslom a uoči drugog svjetskog rata bio banski bilježnik. Od ljeta 1941. do travnja 1942., šef je Kabineta u Ministarstvu unutarnjih poslova Nedićeve vlade u Beogradu. U travnju 1942. (u dogovoru s D. Mihailovićem i M. Nedićem) odlazi s četničkim odredom u NDH u istočnu Bosnu. Od kolovoza 1942. zapovjednik je četničkih operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine. Te su jedinice izvršile više masovnih zločina nad Hrvatima i Muslimanima, te zapravo cijelu istočnu Hercegovinu, od lijeve obale Neretve, etnički očistili od Hrvata i Muslimana. U listopadu 1942. Bačevićevi su četnici uključeni u talijanske operacije protiv partizana, kada su također pobili više tisuća Hrvata i Muslimana u mostarskom, prozorskom i konjičkom kotaru. Poslije toga Bačević je dobio titulu vojvode, uz nadimak Kalinovički. S 3000 četnika u prosincu 1942. prebacuje se do Knina. Koncem siječnja 1943. izvršili su pokolj u Vrlici i okolici. Nakon toga pridružuje se velikom četničkom okupljanju u prostoru Neretve radi ofenzive na glavninu partizanskih snaga u veljači i ožujku 1943. Od njegovih četnika stradava hrvatsko pučanstvo, posebice u Imotskom i okolici. Sredinom veljače 1944. (zajedno s britanskim pukovnikom Brileyom) odlazi u Kairo, gdje je uhićen i kratko zatvoren u britanskom zatvoru. Po povratku (koncem svibnja) jedan je od organizatora četničke "Nezavisne grupe nacionalnog otpora" koja se trebala povezati s britanskim snagama čijem su se iskrcavanju četnici nadali na južnom Jadranu. Nakon razdora u četničkom pokretu, početkom 1945. otkazuje poslušnost D. Mihailoviću. Ostatke svojih postrojbi potčinjava Pavlu Đurišiću, koji teži prebacivanju u Sloveniju i dalje prema Austriji. Ustaške su postrojbe na Lijevče polju kraj Banje Luke 4.IV.1945. porazile te četničke postrojbe, a vodstvo (P. Đurišića, D. Vasića, Z. Ostojića i P. Bačevića) zarobile, odvele u Bosansku Gradišku a potom u logor u Staroj Gradišci gdje su pobijeni.