Ante Jurić: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m bnz
m Zamjena teksta - '.-2' u '. — 2'
 
Redak 14: Redak 14:
| počasti_u_njegovo_ime =
| počasti_u_njegovo_ime =
}}
}}
'''Ante Jurić''' ([[Vranjic]], [[17. svibnja]] [[1922.]] - [[Pula]], [[20. ožujka]] [[2012.]]), [[Hrvati|hrvatski]] [[Rimokatolička Crkva|rimokatolički]] [[nadbiskup]] i [[Splitsko-makarska nadbiskupija|splitsko-makarski]] [[metropolit]] (1988.-2000.).<ref>[http://www.hbk.hr/?type=diocesan&ID=62 Hrvatska biskupska konferencija]</ref>
'''Ante Jurić''' ([[Vranjic]], [[17. svibnja]] [[1922.]] - [[Pula]], [[20. ožujka]] [[2012.]]), [[Hrvati|hrvatski]] [[Rimokatolička Crkva|rimokatolički]] [[nadbiskup]] i [[Splitsko-makarska nadbiskupija|splitsko-makarski]] [[metropolit]] (1988. 2000.).<ref>[http://www.hbk.hr/?type=diocesan&ID=62 Hrvatska biskupska konferencija]</ref>


Bio je na čelu Splitske metropolije u vrijeme osamostaljenja [[Hrvatska|hrvatske države]] početkom [[1990-ih]] i tijekom posjeta [[papa|pape]] [[Ivan Pavao II.|Ivana Pavla II.]] [[Split]]u i [[Solin]]u [[1998.]] godine, povodom obilježavanja 1700. obljetnice od osnutka grada Splita i mučeništva splitskog nebeskog zaštitnika [[Sveti Dujam|sv. Dujma]].<ref>[[Slavko Kovačić|Kovačić, Slavko]], Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, str. 27.-28.</ref>
Bio je na čelu Splitske metropolije u vrijeme osamostaljenja [[Hrvatska|hrvatske države]] početkom [[1990-ih]] i tijekom posjeta [[papa|pape]] [[Ivan Pavao II.|Ivana Pavla II.]] [[Split]]u i [[Solin]]u [[1998.]] godine, povodom obilježavanja 1700. obljetnice od osnutka grada Splita i mučeništva splitskog nebeskog zaštitnika [[Sveti Dujam|sv. Dujma]].<ref>[[Slavko Kovačić|Kovačić, Slavko]], Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, str. 27. 28.</ref>


== Životopis ==
== Životopis ==
Redak 26: Redak 26:
Za vrijeme obnašanja nadbiskupske dužnosti, osnovao je sedam novih župa u Splitu. To su župe ''Sv. Leopolda Mandića'' za [[Sirobuja|Sirobuju]] (1989.), ''Sv. Andrije Apostola'' za [[Sućidar]] (1990.), ''Sv. Josipa'' za [[Mertojak]] (1991.), ''Sv. Ivana Krstitelja'' za [[Trstenik]] (1991.), ''Sv. Mateja Apostola i Evanđelista'' za [[Ravne njive]] (1993.), ''Sv. Luke Evanđelista'' za [[Kocunar]] (1994.) i ''Sv. Marka Evanđelista'' za [[Neslanovac]] (1994.).<ref>Kovačić, Slavko, Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, str. 24.</ref>
Za vrijeme obnašanja nadbiskupske dužnosti, osnovao je sedam novih župa u Splitu. To su župe ''Sv. Leopolda Mandića'' za [[Sirobuja|Sirobuju]] (1989.), ''Sv. Andrije Apostola'' za [[Sućidar]] (1990.), ''Sv. Josipa'' za [[Mertojak]] (1991.), ''Sv. Ivana Krstitelja'' za [[Trstenik]] (1991.), ''Sv. Mateja Apostola i Evanđelista'' za [[Ravne njive]] (1993.), ''Sv. Luke Evanđelista'' za [[Kocunar]] (1994.) i ''Sv. Marka Evanđelista'' za [[Neslanovac]] (1994.).<ref>Kovačić, Slavko, Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, str. 24.</ref>


U to vrijeme su vodstvo splitsko-makarske nadbiskupije i splitska Teologija preustrojili dotadašnji Institut za teološku kulturu laika pri Teologiji u Splitu u četverogodišnji Teološko-katehetski studij s ciljem naobrazbe novih kvalificiranih vjeroučitelja. Nadalje, [[1997.]] godine ujedinila se splitska Teologija i Franjevačka teologija u [[Makarska|Makarskoj]] i ustrojila u samostalni [[Katolički bogoslovni fakultet u Splitu]] uklopljen u sastav [[Sveučilište u Splitu|Splitskog sveučilišta]].<ref>Kovačić, Slavko, Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, str. 24.-25.</ref>
U to vrijeme su vodstvo splitsko-makarske nadbiskupije i splitska Teologija preustrojili dotadašnji Institut za teološku kulturu laika pri Teologiji u Splitu u četverogodišnji Teološko-katehetski studij s ciljem naobrazbe novih kvalificiranih vjeroučitelja. Nadalje, [[1997.]] godine ujedinila se splitska Teologija i Franjevačka teologija u [[Makarska|Makarskoj]] i ustrojila u samostalni [[Katolički bogoslovni fakultet u Splitu]] uklopljen u sastav [[Sveučilište u Splitu|Splitskog sveučilišta]].<ref>Kovačić, Slavko, Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, str. 24. 25.</ref>


Pastoralni posjet Svetog Oca Ivana Pavla II. Splitu [[4. listopada]] 1998. godine bio je jedan od najznačajnijih događaja tijekom nadbiskupovanja mons. Jurića. Zbog navršene kanonske dobi <ref>Usp. [[Zakonik kanonskog prava]] proglašen vlašću [[papa Ivan Pavao II.|pape Ivana Pavla II.]], s izvorima, hrvatsko izdanje: [[Glas koncila]], Zagreb 1966., kan. 401, § 1.</ref> umirovljen je [[21. lipnja]] [[2000.]]<ref>Usp. L’Osservatore Romano, 22. lipnja 2000., str. 1; [http://press.catholica.va/news_services/bulletin/news/7232.php?index=7232&po_date=21.06.2000&lang=it Bollettino della Sala Stampa della Santa Sede, br. 397/2000, od 21. lipnja 2000.]; Annuario Pontificio per l’anno 2011, Libreria Editrice Vaticana, Vatikan 2011., str. 704.</ref>
Pastoralni posjet Svetog Oca Ivana Pavla II. Splitu [[4. listopada]] 1998. godine bio je jedan od najznačajnijih događaja tijekom nadbiskupovanja mons. Jurića. Zbog navršene kanonske dobi <ref>Usp. [[Zakonik kanonskog prava]] proglašen vlašću [[papa Ivan Pavao II.|pape Ivana Pavla II.]], s izvorima, hrvatsko izdanje: [[Glas koncila]], Zagreb 1966., kan. 401, § 1.</ref> umirovljen je [[21. lipnja]] [[2000.]]<ref>Usp. L’Osservatore Romano, 22. lipnja 2000., str. 1; [http://press.catholica.va/news_services/bulletin/news/7232.php?index=7232&po_date=21.06.2000&lang=it Bollettino della Sala Stampa della Santa Sede, br. 397/2000, od 21. lipnja 2000.]; Annuario Pontificio per l’anno 2011, Libreria Editrice Vaticana, Vatikan 2011., str. 704.</ref>

Posljednja izmjena od 8. travanj 2025. u 02:02

Monsinjor
Ante Jurić
splitsko-makarski nadbiskup i metropolit
Datoteka:Nadbiskup Ante Juric.jpeg
Rođen 17. svibnja 1922.
Vranjic
Umro 20. ožujka 2012.
Pula
Zaređen za svećenika 18. svibnja 1947.
Služba 1988. - 2000.
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Ante Jurić (Vranjic, 17. svibnja 1922. - Pula, 20. ožujka 2012.), hrvatski rimokatolički nadbiskup i splitsko-makarski metropolit (1988. — 2000.).[1]

Bio je na čelu Splitske metropolije u vrijeme osamostaljenja hrvatske države početkom 1990-ih i tijekom posjeta pape Ivana Pavla II. Splitu i Solinu 1998. godine, povodom obilježavanja 1700. obljetnice od osnutka grada Splita i mučeništva splitskog nebeskog zaštitnika sv. Dujma.[2]

Životopis

Klasičnu gimnaziju završava u Splitu, a Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Zaređen je za svećenika 18. svibnja 1947. u Vranjicu. Od 1947. do 1953. godine bio je župnik u Desnama, a od 1953. do 1957. godine stariji prefekt i vicerektor u dijecezanskom sjemeništu u Splitu. Od 1957. do 1963. godine rektor je dijecezanskog sjemeništa, a od 1968. do 1970. godine duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu u Splitu.[3] Od 1970. do 1978. duhovnik je u dijecezanskom sjemeništu u Splitu, a od 1978. do 1988. župnik, dekan i biskupski vikar u Makarskoj.

Nadbiskupom je imenovan 10. rujna 1988.[4], te je 16. listopada 1988. u konkatedrali sv. Petra u Splitu zaređen za biskupa. Glavni zareditelj bio mu je msgr. Frane Franić, dotadašnji splitsko makarski nadbiskup i metroplit, a suzareditelji msgr. Marijan Oblak, zadarski nadbiskup i msgr. Marko Jozinović, sarajevski nadbiskup i metropolit.

Za vrijeme obnašanja nadbiskupske dužnosti, osnovao je sedam novih župa u Splitu. To su župe Sv. Leopolda Mandića za Sirobuju (1989.), Sv. Andrije Apostola za Sućidar (1990.), Sv. Josipa za Mertojak (1991.), Sv. Ivana Krstitelja za Trstenik (1991.), Sv. Mateja Apostola i Evanđelista za Ravne njive (1993.), Sv. Luke Evanđelista za Kocunar (1994.) i Sv. Marka Evanđelista za Neslanovac (1994.).[5]

U to vrijeme su vodstvo splitsko-makarske nadbiskupije i splitska Teologija preustrojili dotadašnji Institut za teološku kulturu laika pri Teologiji u Splitu u četverogodišnji Teološko-katehetski studij s ciljem naobrazbe novih kvalificiranih vjeroučitelja. Nadalje, 1997. godine ujedinila se splitska Teologija i Franjevačka teologija u Makarskoj i ustrojila u samostalni Katolički bogoslovni fakultet u Splitu uklopljen u sastav Splitskog sveučilišta.[6]

Pastoralni posjet Svetog Oca Ivana Pavla II. Splitu 4. listopada 1998. godine bio je jedan od najznačajnijih događaja tijekom nadbiskupovanja mons. Jurića. Zbog navršene kanonske dobi [7] umirovljen je 21. lipnja 2000.[8]

Preminuo je 20. ožujka 2012.[9]; u Sjemeništu Redemptoris Mater u Puli, gdje je obavljao službu duhovnika bogoslovâ. Njegovi posmrtnih ostatci položeni su 24. ožujka 2012. u kriptu konkatedrale sv. Petra u Splitu. Svetu Misu zadušnicu uz koncelebraciju zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, vrhbosanskoga nadbiskupa kardinala Vinka Puljića,splitsko-makarskoga nadbiskupa msgr. dr. Marina Barišića i gotovo sve hrvatske i bosanskohercegovačke biskupe predvodio predsjednik HBK i đakovačko - osječki nadbiskup msgr. dr. Marin Srakić.

Izvori

  1. Hrvatska biskupska konferencija
  2. Kovačić, Slavko, Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, str. 27. — 28.
  3. Umro mons. Ante Jurić, dugogodišnji splitsko-makarski nadbiskup
  4. Usp. AAS 80 (1988), str. 1622.; Annuario Pontificio per l’anno 2011, Libreria Editrice Vaticana, Vatikan 2011., str. 704.
  5. Kovačić, Slavko, Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, str. 24.
  6. Kovačić, Slavko, Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, str. 24. — 25.
  7. Usp. Zakonik kanonskog prava proglašen vlašću pape Ivana Pavla II., s izvorima, hrvatsko izdanje: Glas koncila, Zagreb 1966., kan. 401, § 1.
  8. Usp. L’Osservatore Romano, 22. lipnja 2000., str. 1; Bollettino della Sala Stampa della Santa Sede, br. 397/2000, od 21. lipnja 2000.; Annuario Pontificio per l’anno 2011, Libreria Editrice Vaticana, Vatikan 2011., str. 704.
  9. Usp. L’Osservatore Romano, 20. – 21. ožujka 2012., str. 6.

Literatura

  • Kovačić, Slavko, Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, Crkva u svijetu, Split, 1999.

Vanjske poveznice

Titule u Katoličkoj crkvi
Prethodnik
Frane Franić
splitsko-makarski nadbiskup
1988.–2000.
Nasljednik
Marin Barišić