Hotin: razlika između inačica
m brisanje nepotrebnog teksta |
m Zamjena teksta - '{{ukr icon}}' u '{{ukr oznaka}}' |
||
| Nije prikazana jedna međuinačica | |||
| Redak 179: | Redak 179: | ||
Između [[1739.]] – [[1808.]] Hotimska utvrda je više puta naizmjenično padala iz ruke u ruku, između Rusa i Turaka. Ruska carska vojska je [[1808.]] godine zauzela Hotinsku utvrdu, a nakon [[1812.]] godine i potpisivanja [[Mirovni sporazum iz Bukurešta|Bukureštanskog mirovnog ugovora]] Hotim je i službeno postao dio [[Rusko Carstvo|Carske Rusije]] na osnovu odredaba sporazuma. | Između [[1739.]] – [[1808.]] Hotimska utvrda je više puta naizmjenično padala iz ruke u ruku, između Rusa i Turaka. Ruska carska vojska je [[1808.]] godine zauzela Hotinsku utvrdu, a nakon [[1812.]] godine i potpisivanja [[Mirovni sporazum iz Bukurešta|Bukureštanskog mirovnog ugovora]] Hotim je i službeno postao dio [[Rusko Carstvo|Carske Rusije]] na osnovu odredaba sporazuma. | ||
Grad je nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] podpao pod [[Rumunjska|Rumunjsku]], zbog tog su stanovnici Hotima čak podigli i neuspjelu bunu - [[1919.]] godine. <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.chas.cv.ua/arhiv/2-03/golovna.htm ХОТИНСЬКЕ ПОВСТАННЯ ПРОТИ "ВЕЛИКОЇ РУМУНІЇ|title=Ігор БУРКУТ|accessdate= 1. siječnja 2003.}}{{ukr | Grad je nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] podpao pod [[Rumunjska|Rumunjsku]], zbog tog su stanovnici Hotima čak podigli i neuspjelu bunu - [[1919.]] godine. <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.chas.cv.ua/arhiv/2-03/golovna.htm ХОТИНСЬКЕ ПОВСТАННЯ ПРОТИ "ВЕЛИКОЇ РУМУНІЇ|title=Ігор БУРКУТ|accessdate= 1. siječnja 2003.}}{{ukr oznaka}}</ref>. No stanje je ostalo isto sve do [[ 28. srpnja]] [[1940.]] kad su [[Crvena armija|sovjetske jedinice]] ušle u grad, nakon toga bio je okupiran od [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]. Od kraja [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Hotin je postao sastavni dio [[Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika|Ukrajinske SSR]]. | ||
Tijekom čitave svoje povijesti u Hotinu je živjela značajna [[Židovi|židovska]] zajednica, tako da je Hotin znan kao sjedište židovske kulture. U njemu je pored ostalih živio i radio Azriel Janover ([[1875.]] – [[1938.]]), pjesnik i prosvjetitelj. | Tijekom čitave svoje povijesti u Hotinu je živjela značajna [[Židovi|židovska]] zajednica, tako da je Hotin znan kao sjedište židovske kulture. U njemu je pored ostalih živio i radio Azriel Janover ([[1875.]] – [[1938.]]), pjesnik i prosvjetitelj. | ||
| Redak 188: | Redak 188: | ||
*Slavni [[Dubrovačka republika|dubrovački]] pjesnik [[Ivan Gundulić]] u svojem epu [[Osman (Gundulić)|Osman]], opjevao je i Bitku kod Hoćima iz [[1621.]] | *Slavni [[Dubrovačka republika|dubrovački]] pjesnik [[Ivan Gundulić]] u svojem epu [[Osman (Gundulić)|Osman]], opjevao je i Bitku kod Hoćima iz [[1621.]] | ||
*Ruski pjesnik [[Mihail Vasiljevič Lomonosov]] također je pronašao svoju pjesničku inspiraciju potaknut zauzećem Hotina [[1739.]] za vrijeme [[Rusko-turski rat 1735.-1739.|Rusko-turskog rata 1735.-1739.]] («Ода блаженныя памяти Государыне Императрице Анне Иоанновне на победу над турками и татарами и на взятие Хотина 1739 года»).<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.e-lingvo.net/lyrics/info/93/1/5953|title=Lomonosova oda nakon osvajanja Hotina|accessdate=28. 05. 2007.|last=Lomonosov|first=Mihail}}{{rus | *Ruski pjesnik [[Mihail Vasiljevič Lomonosov]] također je pronašao svoju pjesničku inspiraciju potaknut zauzećem Hotina [[1739.]] za vrijeme [[Rusko-turski rat 1735.-1739.|Rusko-turskog rata 1735.-1739.]] («Ода блаженныя памяти Государыне Императрице Анне Иоанновне на победу над турками и татарами и на взятие Хотина 1739 года»).<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.e-lingvo.net/lyrics/info/93/1/5953|title=Lomonosova oda nakon osvajanja Hotina|accessdate=28. 05. 2007.|last=Lomonosov|first=Mihail}}{{rus oznaka}}</ref> | ||
==Izvori== | ==Izvori== | ||
| Redak 195: | Redak 195: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
* [https://web.archive.org/web/20080821083430/http://www.bucoda.cv.ua/Hotyn1000/hotyn1000.html Хотинська РДА] {{ukr | * [https://web.archive.org/web/20080821083430/http://www.bucoda.cv.ua/Hotyn1000/hotyn1000.html Хотинська РДА] {{ukr oznaka}} | ||
* [http://www.castles.com.ua/khotyn.html Utvrde Ukrajine] {{eng oznaka}} | * [http://www.castles.com.ua/khotyn.html Utvrde Ukrajine] {{eng oznaka}} | ||
[[Kategorija:Gradovi u Ukrajini]] | [[Kategorija:Gradovi u Ukrajini]] | ||
Posljednja izmjena od 27. svibanj 2025. u 03:21
| Hotin Хотин | |||
|---|---|---|---|
|
|||
| Koordinate: 48°30′N 26°30′E / 48.5°N 26.5°E | |||
| Država |  Ukrajina
| ||
| Oblast | Pogreška pri izradbi sličice: Černivecka oblast | ||
| Vlast | |||
| - Gradonačelnik | Mikola Palamar | ||
| Površina | |||
| - Ukupna | 20.39 km2 | ||
| Visina | 275 m | ||
| Stanovništvo (procjena 2001.) | |||
| - Grad | 11,124 | ||
| - Gustoća | 545.6 stanovnika/km2 | ||
| Poštanski broj | 60000–60005 | ||
| Pozivni broj | +380 3731 | ||
| Zemljovid | |||
Položaj grada Hotina u Ukrajini | |||
Hotin (ukrajinski i ruski: Хотин, rumunjski: Hotin, poljski: Chocim) je mali povijesni grad u zapadnoj Ukrajini u Černiveckoj oblasti. Po popisu stanovništva iz 2001. godine imao je oko 11,124 stanovnika. Grad leži na desnoj obali rijeke Dnjestar, 69 kilometara sjeveroistočno od središta oblasti, grada Černovca u sjevernoj Besarabiji.
Povijest
Hotin se prvi put spominje u pisanim dokumentima iz 1001. godine. [1]Najznačajniji objekt u gradu je slavna Hotimska tvrđava, sagrađena od 13. st. do 15. st. (nova utvrda počela se graditi 1325., a velika poboljšanja napravljena su 1380-ih i 1460-ih godina). Uz tvrđavu značajne su i dvije građevine iz 15. st. koje je podigao Moldavski vladar Stjepan Veliki: Kneževa palača (Palatul Domnesc) i Gradski toranj sa satom.
Tijekom 10. st. Hotin je bio u sastavu Kijevske Rus, zatim je ušao u sastav Galičko-Volinjskog Kraljevstva, a od 1373. je u Kneževini Moldavija. U 16. st., grad je kratko bio dio Poljske.
U Prvoj Hotimskoj bitci 1621., udružena poljsko-kozačka vojska uspjela je poraziti osmansku vojsku i obraniti utvrdu. Nedugo iza toga zbila se Druga bitka kod Hotina 11. listopada 1673., u kojoj su se sukobile iste strane. U ovoj bitci je Jan Sobjeski predvodio pobjedničku koalicionu vojsku satavljenu od; Poljaka, Kozaka i Moldavaca.
Osmansko carstvo nakon višekratnih pokušaja konačno je uspjelo zauzeti utvrdu Hotin s okolicom 1711. godine za vrijeme Velikog sjevernog rata. Osmanlije su Hotinsku utvdu dodatno ojačali, tako da je Hotin postao njihov značajni vojnički centar, u njemu je rođen turski veliki vezir Alemdar Mustafa Paša (Mustafa Barjaktar).
Između 1739. – 1808. Hotimska utvrda je više puta naizmjenično padala iz ruke u ruku, između Rusa i Turaka. Ruska carska vojska je 1808. godine zauzela Hotinsku utvrdu, a nakon 1812. godine i potpisivanja Bukureštanskog mirovnog ugovora Hotim je i službeno postao dio Carske Rusije na osnovu odredaba sporazuma.
Grad je nakon Prvog svjetskog rata podpao pod Rumunjsku, zbog tog su stanovnici Hotima čak podigli i neuspjelu bunu - 1919. godine. [2]. No stanje je ostalo isto sve do 28. srpnja 1940. kad su sovjetske jedinice ušle u grad, nakon toga bio je okupiran od Trećeg Reicha. Od kraja Drugog svjetskog rata Hotin je postao sastavni dio Ukrajinske SSR.
Tijekom čitave svoje povijesti u Hotinu je živjela značajna židovska zajednica, tako da je Hotin znan kao sjedište židovske kulture. U njemu je pored ostalih živio i radio Azriel Janover (1875. – 1938.), pjesnik i prosvjetitelj.
U današnjem Hotinu živi 72% Ukrajinaca, 16% Rusa, 8% Židova i 4% Rumunja.
Hotinska utvrda u umjetnosti
- Slavni dubrovački pjesnik Ivan Gundulić u svojem epu Osman, opjevao je i Bitku kod Hoćima iz 1621.
- Ruski pjesnik Mihail Vasiljevič Lomonosov također je pronašao svoju pjesničku inspiraciju potaknut zauzećem Hotina 1739. za vrijeme Rusko-turskog rata 1735.-1739. («Ода блаженныя памяти Государыне Императрице Анне Иоанновне на победу над турками и татарами и на взятие Хотина 1739 года»).[3]
Izvori
Vanjske poveznice
- Хотинська РДА (ukr.)
- Utvrde Ukrajine (eng.)