Laitu Chin jezik: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Laitu Chin jezik'''-->'''Laitu Chin jezik''' (ISO 639-3: clj; neaktivan; ostali nazivi: hio bei, laitu kheu, hle-tu, daitu, songlai, leitu, laikhy), danas još uvijek nepriznati jezik [[tibetsko-burmanski jezici|tibetsko-burmanske]] porodice, kojim go vori oko 15.000 ljudi u oko 3000 domaćinstava u naseljeima [[Minpya]], [[Mrauk-U]] i [[Myepung]] u burmanskom distriktu [[Sittwe]], država [[Rakhine]].
Laitu Chin jezik''' (ISO 639-3: clj; neaktivan; ostali nazivi: hio bei, laitu kheu, hle-tu, daitu, songlai, leitu, laikhy), danas još uvijek nepriznati jezik [[tibetsko-burmanski jezici|tibetsko-burmanske]] porodice, kojim go vori oko 15.000 ljudi u oko 3000 domaćinstava u naseljeima [[Minpya]], [[Mrauk-U]] i [[Myepung]] u burmanskom distriktu [[Sittwe]], država [[Rakhine]].


Podklasificiran je u [[južni kuki-chin jezici|južne kuki-chin]] jezike, a najbliži srodnici su mu [[Sungtu Chin jezik|sungtu chin]] i [[Uppu Chin jezik|uppu chin]]. Sami sebe zovu Laitu<ref>[http://www.sil.org/iso639-3/cr_files/2011-018_clj.pdf ISO 639-3 Registration Authority]</ref>.
Podklasificiran je u [[južni kuki-chin jezici|južne kuki-chin]] jezike, a najbliži srodnici su mu [[Sungtu Chin jezik|sungtu chin]] i [[Uppu Chin jezik|uppu chin]]. Sami sebe zovu Laitu<ref>[http://www.sil.org/iso639-3/cr_files/2011-018_clj.pdf ISO 639-3 Registration Authority]</ref>.

Posljednja izmjena od 23. ožujak 2022. u 06:51

Laitu Chin jezik (ISO 639-3: clj; neaktivan; ostali nazivi: hio bei, laitu kheu, hle-tu, daitu, songlai, leitu, laikhy), danas još uvijek nepriznati jezik tibetsko-burmanske porodice, kojim go vori oko 15.000 ljudi u oko 3000 domaćinstava u naseljeima Minpya, Mrauk-U i Myepung u burmanskom distriktu Sittwe, država Rakhine.

Podklasificiran je u južne kuki-chin jezike, a najbliži srodnici su mu sungtu chin i uppu chin. Sami sebe zovu Laitu[1].

Izvori

Vanjske poveznice